Konac svibnja i početak lipnja donose nam novo izdanje koncertnih ciklusa eksperimentalne glazbe. Riječ je o Zavodu za eksperimentalni zvuk ili, kraće, ZEZ festivalu koji će nam iznova ponuditi eksperimentalne glazbene forme te nas uvesti u marginalne glazbene kulture. Program se održava do 5. lipnja u prostoru Kluba studenata elektrotehnike koji je ovom festivalu utočište od 2013. godine. Program festivala približili su nam organizatori.
Nina Maštruko je objasnila da se specifičnost organizacije festivala ove godine odnosi na popuštanje pandemijskih mjera te se nakon dugo vremena osjeća neka energija u zraku, ljudi se ponovno okreću koncertima te su dobili neku novu perspektivu i osvijestili dragocjenost koju nam koncerti i kulturna događanja donose.
Objasnila je da prvi ZEZ nakon pandemije donosi, po običaju, cijelo bogatstvo raznolikih žanrova. Kao drugu specifičnost Maštruko je izdvojila manjak vremena za organiziranje festivala, s obzirom na to da je lani zbog pandemije bio odgođen na jesen, a inače se održava u proljetnom terminu. Festival su vratili u proljetni termin koji će nam iznova ponuditi od vrhunskih artista iz čitavog svijeta do onih s naše glazbene scene. Istaknula je izložbu zvuka i dvije radionice koje podučavaju ljude o besplatnim i dostupnim alatima koji mogu stvarati glazbu i multimedijalnu umjetnost. Od izvođača je istaknula poljsku umjetnicu Naked koja će nastupiti u petak, 3. lipnja, te nam kroz svoju noise elektroniku donijeti vokal koji klizi iz vriska u ariju. Njezina estetika je duboko povezana s karakteristikama fetiš performansa u kojem tematizira tijelo i kontrolu koje društvo provodi nad tijelom. Istu večer će se kroz moderiranu diskusiju razgovarati o tome ima li mjesta aktivizmu na plesnom podiju i u klupskoj glazbi. Nakon toga slijedi party s Mapalmom i Paškom Gaćinom. Maštruko je istaknula i Jessicu Moss, vrhunsku kanadsku violinisticu, skladateljicu i vokalisticu, koja će nastupiti u subotu, 4. lipnja, i donijeti nam dašak bogate montrealske scene i postklasične glazbe, odnosno simfonijskih skladbi koje nastaju snimanjem slojeva i lupova njezine violine i vokala te zajedno stvaraju monumentalan doživljaj i slušatelja na emotivno putovanje.
Matija Resman nam je objasnio kako će u četvrtak biti jedina nekoncertna večer. Umjesto toga održat će se sedma po redu multimedijalna Izložba zvuka koja će predstaviti četiri instalacije, koje će u prostoru biti izložene cijele večeri, te pet performansa. Od performansa je izdvojio "Anastaticu" Gordana Krekovića i Antonia Pošćića, docenata s Muzičke akademije u Zagrebu, koji u stvarnom vremenu kodiraju i uz pomoć generativnog algoritma stvaraju glazbeno iskustvo. Troje njihovih studenata će predstaviti svoje performanse zasnovane na sličnim tehnikama. Resman nam je rekao nešto više i o instalacijama te istaknuo "Riječi koje nas pozivaju" francuskog umjetnika Hugoa Barangera koji je za ovu instalaciju s kolegom razvio specifičan alat koji lovi wi fi signale iz okolnog prostora i interpretira ih kao muzičke polifonije. Od glazbenih kombinacija spomenuo je CZLT, solo projekt Guilleaumea Cazaleta, originalno vođe belgijskog avangardnog metal orkestra Neptunian Maximalism iz kojeg je ekstrahirao drone moment koji u svojoj glazbi kao CZLT kombinira s indijskom klasičnom glazbom. Cazalet donosi svoj sitar uz pomoć kojeg će pokušati stvoriti okultno, ritualističko iskustvo.
"Na otvaranju ZEZ-a dogodio se rezidencijski nastup koji su ostvarili sa slovenskim festivalom elektorničke muzike Sonicom, a sama rezidencija je projekt u kojem organizatori pronađu neke izvođače te s njima dogovore mjesto i vrijeme u kojem će tjedan dana živjeti i stvarati glazbu", objasnio je Luka Babić te nadodao da se rezultat te rezidencije mogao čuti na prvom danu ZEZ-a. Umjetnici koje su pozvali ove godine su Jaka Berger iz Slovenije te naš Branimir Štivić, poznat po pseudonimu Die Zoone. Ova slovensko-hrvatska suradnja nam je predstavila mješavinu noisea, duba, industrial noisa, ambienta s etno semplovima. Festival će u nedjelju zatvoriti NOKTI i SIKSA kojima je dodirna točka politička angažiranost. SIKSA je punk senzacija iz Poljske a sam naziv odnosi se na fiktivni lik koji su osmislili Alex Freiheit i Piotr Buratyński. Babić nam je objasnio da oni svoj performans opisuju kao brutalan napad na mizoginiju te poručuju da će „muškarce tijekom njihovog nastupa napustiti patrijarhija“. Zbog tog političkog momenta na trenutke podsjećaju na Pussy Riot no njihov zvuk avangardnije je prirode i puno siroviji. Babić je zaključio da bend želi izbjeći komodifikaciju te na taj način žele zadržati surovost, relevantnost i prostost poruke a da ona ne odlazi u drugi plan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....