Lisinski subotom, prepuna dvorana, glazba Dore Pejačević i gromoglasne ovacije! Završnica petodnevnog Festivala 4. ožujka, dan uoči datuma smrti kada je prije 100 godina preminula skladateljica Dora Pejačević. Jednostavnim naslovom " Dora", odlično zamišljen komorno-simfonijski program okupio je niz probranih umjetnika predvođenih našom sjajnom pijanisticom svjetskog ugleda Martinom Filjak. Upravo je njezina eksplozivna interpretacija Koncertantne fantazije za glasovir i orkestar u d-molu op.48 iz 1919. još jednom postavila pitanje do kojih bi sve zvjezdanih staza skladateljica dospjela da je nije sustigla nesretna smrt u 38. godini. Jer mimo svih romantiziranja kratkog a burnog života grofice - umjetnice i intelektualke, danas je posve jasno da smo imali europsku glazbenu zvijezdu u usponu rijetkog autorskog dara. U interakciji s glazbenicima moćnoga emocionalnog kalibra čiji zvuk doseže blistave boje poput briljantnoga pijanizma Martine Filjak, taj se dar u potpunosti ostvaruje.
Pregršt raznolikih skladateljskih izričaja pokazan je u komornome dijelu koncerta uz minijature za violinu i glasovir, popijevke i glasovirski trio u kojem su se Martini Filjak skladno pridružili naša ugledna violončelistica Monika Leskovar, mezzosopran danas s bečkom adresom Martina Mikelić i tankoćutni ukrajinski violinist Andrej Bielow, a sve je s ulomcima iz Dorinih pisama pratila decentnim izričajem glumica Zrinka Cvitešić.
U drugome dijelu uz sudjelovanje Simfonijskoga orkestra Hrvatske radiotelevizije i njegova šefa dirigenta Pascala Rophea iz opusa Dore Pejačević uz Koncertantnu fantaziju čula se i Uvertira u d-- molu op.49 te Liebeslied op. 39 i prekrasna pjesma Verwandlung op.37b na tekstove R. M. Rilkea i K. Krausa u ponovnom susretu s impresivnim mezzosopranom M. Mikelić. U kontrastima nježne i elegične komorne glazbenosti i orkestralnih skladbi velikoga zvuka, čula se i sadržajna dvojnost Dorine višeslojne autorske osobnosti koju danas prepoznaju i mladi autori. Tako je muzikologinja, skladateljica i likovna umjetnica Helena Skljarov (1993) multimedijalnim djelom " Portret Dore P." oživjela veliki crno bijeli Dorin portret bojama, uz njezine glazbene izvore u svojoj interpretaciji. Zanimljivo!
Zagreb se zahvaljujući festivalskoj ideji Zagrebačke filharmonije na dostojan način prisjetio našičke kontese a posljednji pozdrav ovom prigodom uputio joj je Gudački kvintet ZF u nedjelju 5. ožujka na dan smrti matinejom " Krizantema za Doru" u Hrvatskom narodnom kazalištu.
A da Zagrepčani doista vole Doru Pejačević pokazao je dragocjeni Festival u organizaciji Zagrebačke filharmonije koji je na svim priredbama okupio iznenađujuće brojnu publiku. U petak 3. ožujka u jutarnjem terminu knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bila je premala za sve koji su došli poslušati razgovor akademkinje Koraljke Kos sa Silvijom Lučevnjak ravnateljicom Zavičajnog muzeja Našice i Nikolom ml. barunom Adamovićem Čepinskim sinom nećaka skladateljice, na temu Dora Pejačević jučer i danas. Naša najuglednija muzikologinja dr Kos mogla je doista uživati jer je upravo njezina antologijska knjiga iz 1982. godine probudila interes šire javnosti za našičku kontesu a on se do danas kad se obilježava 100 godina smrti Dore Pejačević proširio na nekoliko generacija i struke i publike.
U večernjem terminu uslijedio je još jedan koncert Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem šefa dirigenta Dawida Runtza idejnog začetnika petodnevnog Festivala koji je upoznavši se s glazbom naše skladateljice postao njen vatreni promicatelj. Odabrao je dva opsežna djela Glasovirski koncert u g- molu op.33 i Simfoniju u fis- molu op.41, glazbu koja i danas očarava ljepotom, snagom i muzikalnim erosom naše i eminentno europske autorice.
Te daleke 1913. godine kada je skladan bio je to prvi glasovirski koncert u hrvatskoj glazbi. Već je i po tome dobio unikatno mjesto a skladateljica i svoje zasluženo u našoj muzičkoj povijesti. Ograničena raznim okolnostima hrvatska je glazba u to vrijeme još kaskala za nekim etabliranim žanrovima koje je trebalo sustići i tu je na području glasovirskog koncerta, kao uostalom i simfonije, Dora Pejačević postala i ostala nositeljicom novih izričaja u klasičnim formama.
Na tragu velikih romantičarskih glasovirskih koncerta Liszta, Griega, Rahmanjinova, rukopis skladateljice donosi atraktivan virtuozitet koji nadograđuje emotivnost i zanatsko znanje a to je pažljivom interpretacijom otkrivala i 23. godišnja pijanistica Mia Pečnik, uz odličnu suradnju orkestra i dirigenta. U završnici su Filharmoničari i Runtz u punom kapacitetu mogućnosti oblikovali snažnu Simfoniju dovršenu tri godine prije autoričine smrti, djelo koje se nekim kompozicionim postupcima već zagledalo u budućnost no nju u 38. godini preminula Dora Pejačević nije dočekala.