Na prvi pogled teško je zamisliti - unatoč nizu “bizarnih” suradnji i dueta - čudniju kolaboraciju od ove između Elvisa Costella i The Rootsa. Costello je bijeli, naraciji sklon kantautor izrastao iz punka i novog vala, a The Roots crnački hip-hop sastav ponikao u 90-ima. Odavno, Bogu hvala, nema rasne segregacije, ali ordinarni dance singlovi bijelih pop pjevačica i crnih repera, crnih R&B diva i bijelih DJ-a ili dueti poput onog Lady Gage i Beyonce tek su mlaka vodica konzumerističkog popa. Pri pomisli na pravu transžanrovsku i međurasnu suradnju bijelih i crnih renomiranih izvođača, teško se sjetiti jedne ovakve kakva je “pala” između Costella i The Rootsa. Zapravo, jednu sličnu suradnju, ali uz manje medijske pozornosti, relativno nedavno imao je baš Elvis Costello na albumu “The River In Reverse” s njuorlinškim blues pijanistom Allenom Toussaintom. Tu i tamo još bi se našla neka slična suradnja bjelačkih i crnačkih glazbenika, ali ovako zvučna teško jer Costello jest jedan od opravdano najuglednijih kantautora posljednjih tri i pol desetljeća, a The Roots najvibrantniji i najeklektičniji hip-hop izvođač unatrag dvadeset godina.
Kad se stvari tako sagledaju, teško je zamisliti intrigantniju pa i logičniju transžanrovsku i međurasnu suradnju. Naime, Costello je u svojoj karijeri “prosurfao” nizom žanrova u rasponu od izrazito bjelačkih poput punka i countryja do crnačkih poput soula, bilo ga je i u jazzu i klasici, a The Roots su otpočetka karijere bili otvoreni raznolikim glazbenim utjecajima, i crnim i bijelim, te se etablirali kao najvažniji hip-hop bend koji doista svira na albumima i koncertima.
Nadalje, Costello i Questlove pravi su “nerdovi” pop kulture, odnosno vrhunski poznavatelji crnačke i bjelačke popularne glazbe, strastveni diskofili i umjetnici koji se vole poigravati raznim žanrovima.
Ta strast ka raznorodnoj glazbi i njezinim “hibridima” osnovno je pogonsko gorivo maštovitog albuma na kojem se bjeloputi Costello doima poput frontmena crnoputih The Rootsa između kojih je do ideje o suradnji došlo nakon nastupa Costella na Jimmy Fallon Showu u kojem su The Roots jedno vrijeme bili “kućni bend”. Kako su se obostrano oduševili tim televizijskim sessionom, a usto su i sociopolitički angažirani izvođači kojima su i roditelji - kako Costellu, tako Questloveu - bili glazbenici ili vezani uz glazbu, tako su otkrili da imaju mnogo toga zajedničkog. Nije Costello, naravno, “prorepao”, ali njegove deklamacije sjajno su legle na iskričav R&B, gorljivi soul i sinkopirani funk The Rootsa, prožetim utjecajima ska, reggae i dub glazbe. S druge strane, The Roots sjajno funkcioniraju kao prateći bend Elvisa Costella, čak i u odjavnoj baladi “If I Could Believe”.
Kako je u ideji bilo nemoguće izbjeći “eksperimentatorsku” narav projekta, nešto je od toga ostalo i u egzekuciji, ali jači je duh prirodnog savezništva Elvisa Costella i The Rootsa koji su ostvarili jedan od najuvjerljivijih albuma u ionako impresivnim karijerama. I ne samo to, “Wise Up Ghost” je album kakav Prince, nažalost, više ne uspijeva snimiti. Podsjetnika radi, Elvisu Costellu je 59 godina, a poduzeo je riskantan potez kakvog se mnogi mlađi izvođači ne usuđuju povući ili ih ne znaju odigrati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....