Pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća bilo je uobičajeno da se zvijezde sedme umjetnosti okušaju na glazbenom planu, ako su imale barem malo sluha. Takav slučaj bio je i sa seksipilnom pariškom plavušom koja je glavnom ulogom u filmu ‘I bog stvori ženu‘ (1956.) očarala cijelu Francusku, a kasnije i ostatak svijeta.
Iako nije bila vrhunska pjevačica, Brigitte Bardot imala je ugodan i prepoznatljiv glas, pogodan za opuštene pop-pjesme s kojima je započela karijeru pjevačice, a među kojima je najpoznatija ‘Madrague‘ (1963.), balada o tuzi za bezbrižnim i zabavnim ljetnim danima koji su ostali u prošlosti, dok vlak vozi s Azurne obale prema Parizu i jeseni. Madrague je naziv kuće uz more u Saint-Tropezu, koju je Bardot kupila 1958., a ostala je u njenom vlasništvu i decenijama nakon toga.
Bardot je šezdesetih godina snimila niz singlova i nekoliko studijskih albuma, na kojima su pjesme u stilu jazza, francuskog ye-ye popa i bossa nove, od kojih je većina bila nenametljiv dodatak njezinoj karijeri filmske glumice.
Ipak, najznačajnije pjesme njezine glazbene karijere vezane su uz genijalnog enfant terriblea francuske glazbene scene Sergea Gainsbourga, s kojim je 1967. imala kratku, ali u umjetničkom pogledu plodonosnu ljubavnu aferu.
Za vrijeme njihove romanse Gainsbourg će za nju napisati nekoliko vrhunskih pjesama. Najpoznatija od njih definitivno je ‘Je t‘aime, moi non plus‘, erotična skladba prepuna senzualnih uzdaha i ‘šaputanja na jastuku‘, koju su Bardot i veliki kantautor snimili zajedno, ali je filmska diva nedugo nakon toga od glazbenika zatražila da pjesmu ipak ne objavi, jer se bojala ljubomore njezina supruga, milijardera Guntera Sachsa, kojem se vratila nakon spomenutog ljubavnog izleta.
Pjesma će nedugo nakon toga zaživjeti u verziji koju su otpjevali i ‘izdahtali‘ Gainsbourg i njegova nova partnerica i muza, engleska glumica Jane Birkin, a originalna verzija s Bardot će biti objavljena tek puno godina kasnije.
Na užas moralista i puritanaca, a na zadovoljstvo slobodoumnih pohotnika, pjesma će zapljusnuti svijet nemalom dozom erotike, kakvom do tada (a možda ni kasnije) nije bila ispunjena nijedna pop-pjesma.
Čuveni glazbeni motiv odsviran na orguljama navodno je toliko razljutio papu da je Vatikan ekskomunicirao talijanskog direktora glazbene kompanije koja je objavila ovu ploču.
Velika većina onih koji su je čuli nije razumjela stihove na francuskom, osim izraza kao što su ‘l‘amour physique‘, ali pjesma je uspješno komunicirala unatoč tome i pritom širila duh seksualne revolucije. Ironično je da stihovi pjesme zapravo izražavaju razočaranje površnom, isključivo tjelesnom ljubavlju.
Naziv pjesme ‘Volim te, ni ja‘ bio je inspiriran izjavom Salvadora Dalija: "Picasso je Španjolac, i ja. Picasso je genij, i ja. Picasso je komunist, ni ja."
Gainsbourg je slavnu pjesmu napisao nakon neuspješnog prvog rendez-vousa s Bardot, na kojem je ostao ‘zaleđen‘ njezinom ljepotom, a ona mu je obećala drugi sastanak samo ukoliko joj napiše najljepšu ljubavnu pjesmu ikada. On je to (na svoj način) i napravio, a uz ‘Je t‘aime‘ pridodao je i drugu, još bolju pjesmu, ‘Bonnie and Clyde‘, a obje su napisane u istoj noći.
Ova gangsterska pop-epopeja u stilu američkih pjesama o odmetnicima s Divljeg zapada pripovijeda o ljubavnom paru kriminalaca Bonnie Parker i Clydeu Barrowu, koje su nedugo prije toga u holivudskom filmu utjelovili Faye Dunaway i Warren Beatty. Gainsbourg i Bardot otpjevat će pjesmu i odglumiti Bonnie i Clydea u outfitu kriminalaca iz 1930-ih i na televiziji u ‘Le Bardot Show‘.
‘Bonnie and Clyde‘ pronašla je svoje mjesto i na Gainsbourgovu remek-djelu iz 1968., albumu orkestralnog popa ‘Initials B.B.‘, nazvanom po istoimenoj pjesmi, odi posvećenoj ljepoti Brigitte Bardot, u kojoj je Gainsbourg za filmsku divu kreirao glazbeni lajtmotiv u stilu glazbe za špijunske filmove. Bardot mu se na albumu pridružila i u sjajnim pjesmama ‘Comic Strip‘ i ‘Ford Mustang‘.
U novogodišnjem televizijskom showu 1968. Bardot izvodi i skladbu, ‘Harley Davidson‘, koju je Serge napisao za nju i koja je bila povod za njihov ponovni susret (osam godina ranije su se upoznali na snimanju filma ‘Želiš li plesati sa mnom?‘), nakon kojeg su započeli ljubavnu aferu. Pomodni zvuk sitara i brzi ritam činili su vrhunsku kulisu za spektakularni nastup Bardot u kostimu koji je vjerojatno reflektirao još jedan filmski hit, ‘Djevojka na motociklu‘ sa Sergeovom prijateljicom Marianne Faithfull u glavnoj ulozi.
Glazbena karijera Brigitte Bardot i danas je prečesto u sjeni njezinih filmskih uspjeha i sveukupnog imidža plavokose zavodnice s naslovnih stranica časopisa, ali neke pjesme, pogotovo one nastale u suradnji s Gainsbourgom, nesumnjivo zaslužuju veću pozornost publike izvan frankofonog svijeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....