BORGHESIA U MOČVARI Bilo je kao dagledamo siromašniju sestricu Laibacha

Posljednji put kad je ljubljanska Borghesia nastupila u Zagrebu vjerojatno je na snazi još bio socijalizam ili još nismo bili skužili kakav je kapitalizam. S obzirom na tako dugo izbivanje s ovdašnjih koncertnih pozornica, koncert Borghesije u Močvari, bez obzira na solidnost povratničkog prošlogodišnjeg albuma “And A man Created God”, bio je poput svojevrsne arheološke electronic music lekcije.

Borghesia je u 80-ima otvoreno koketirala s gay-kulturom što je tada vlastima, vjerojatno i dijelu medija i publike, bilo samo po sebi sumnjivo, a glazbeni sklop Alda Ivančiča i Darija Seravala smatrao se snažnim slovenskim doprinosom tzv. electro-body sceni koju su s Borghesijom tvorili Cabaret Voltaire, Throbbing Gristle, Front 242, D.A.F., Nitzer Ebb, Skinny Puppy, Ministry, Revolting Cocks i drugi. Bio je to tvrd, abrazivan, hardcore odvjetak tadašnjeg synth-popa, ali i poput njegova antipoda. Glavne diskografske electro-body scene bile su belgijski Play It Again Sam i američki Wax Trax, a za obje je objavljivala i Borghesia, duo iz jedne socijalističke države.

>>> FOTOGALERIJA

Poučno se bilo u Močvari podsjetiti zbog čega je Borghesia u 80-ima bila radikalna, avangardna i ispred ili barem u duhu svog vremena, odnosno prisjetiti se atmosfere u kojoj je bilo pomalo i opasno otići na nečiji koncert, poput Laibacha ili Borghesije. Nažalost, premda su natruhe abrazivnosti i tvrdokornosti elektronske glazbe i u novoj, otvoreno darkerskoj inkarnaciji Borghesije ostale prepoznatljive, dio onoga što smo vidjeli i čuli u Močvari ipak je pregazilo vrijeme. Bilo je kao da gledamo siromašniju sestricu Laibacha.