Kad sam prošlog tjedna sletio u Bruxelles, dočekalo me tmurno nebo s niskim oblacima, lagana kiša i umjereni vjetar, vremenske prilike kakve veliki kantautor Jacques Brel opisuje u prvih nekoliko strofa svoje slavne pjesme posvećene Flandriji "Le plat pays" (Ravna zemlja).
"Nebo je toliko sivo da ti ga je žao" i "zato se jedan potok objesio", kaže se u pjesmi koja nakon nekoliko strofa u duhu jesenjeg i zimskog spleena kulminira u proljetnom buđenju prirode i ljetnom vrhuncu godine dočaranom emotivnim Brelovim glasom, orkestracijom i profinjenim stihovima. Stihovi pjesme, poput brojnih Brelovih klasika, u drugom planu sadrže i ne baš najugodniji društveni kontekst spominjanjem "plavokose Fride koja postaje Margot", što je aluzija na Flamanke iz niže klase koje su se predstavljale ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....