Björk na novom albumu žaluje za pokojnom majkom, ljubi nepoznatog muškarca i traga za svojim korijenima

Najpoznatija Islanđanka i ikona eksperimentalnog zvuka Björk na svom desetom albumu žaluje za pokojnom majkom Hildur Rúnom Hauksdóttir, ljubi nepoznatog muškarca te kopa duboko ne bi li ponovno otkrila svoje korijene. Naziv albuma, "Fossora", neispravna je latinska riječ ženskog roda koja bi se slobodno mogla prevesti kao "kopačica". Album je nastao dok je Björk boravila na rodnom Islandu, a na njemu je radila pet godina. Dio je nastao i tijekom pandemije koronavirusa.

"Fossora" je spoj opore elektronike, zaigranih bas klarineta, zborova i njezina prepoznatljivog glasa. Album je izrazito fokusiran na ritam, čak i u pjesmama u kojima dominiraju vokali. Melodija na albumu ima, ali one nisu pristupačne. Dapače, ima numera koje su otvoreno disonantne. Spoj tih složenih vokalnih linija i ćoškastih ritmova inspiriranih gabberom, podvrstom hardcore techna, zna djelovati kao izvanzemaljski forum ili druženje. Björk je na "Fossori" surađivala s američkim pjevačem i kantautorom Josiahom Wiseom Serpentwithfeetom, indonezijskim dance dvojcem Gabber Modus Operandi, sekstetom bas klarineta Murmuri, norveškom pjevačicom Emilie Nicolas te svojom djecom - sinom Sindrijem Eldonom Þórssonom te kćeri Ísadórom Bjarkardóttir Barney.

Dvojac Gabber Modus Operandi grubim je i brzim ritmovima začinio pjesme "Atopos" i naslovnu "Fossoru". Björk u "Atoposu" govori o spajanju i stavljanju različitosti po strani. Jedna je to od nekoliko pjesama o ljubavi i intimi na albumu, međutim nikada ne doznamo tko je taj koji je pjevačici pomogao da se riješi, kako pjeva u "Ovule", starih navika. Emotivnu jezgru albuma nedvojbeno čine dvije pjesme koje je Björk posvetila majci koja je preminula 2018. godine. U "Sorrowful Soil" majci govori da je dala sve od sebe te da je bila dobra, a u "Ancestress" zajedno sa sinom Sindrijem navodi detalje iz njezina života, poput toga da je bila disleksična te da je prezirala liječnike.

Motiv gljiva prisutan je diljem albuma. Pjevačici na omotu albuma, koji snimio londonski fotograf i videograf Vidar Logi, iz kopita rastu razne gljive. "Mycelia", treća pjesma na albumu, instrumentalna skladba sačinjena od isjeckanih vokala islandske pjevačice, evocira način na koji rastu gljive. "Fungal City", još jedna ljubavna stvar posvećena Islanđankinu nepoznatom ljubavniku, dramatizira hod po šumi i gacanje po tajanstvenim podzemnim gradovima gljiva. Na toj joj pjesmi društvo pravi Serpentwithfeet.

Album zatvaraju dvije suradnje. Björk na "Fossori", još jednom spoju furioznog gabbera, veselih klarineta i njezinih neuhvatljivih melodija, pušta korijene, odnosno pokušava dočarati kako je to pustiti korijenje, ostati na jednom mjestu. Pjesma je odličan kontrapunkt posljednjoj skladbi na albumu, melankoličnom duetu s kćeri Ísadórom. "Her Mother‘s House" priča je o ljubavi i slobodi, s tim da je ovaj put Björk u ulozi majke. "Kada majčina kuća ima sobu za svako dijete, ona samo opisuje unutrašnjost njezina srca", pjevaju zajedno mama i kći. Disonancama i grubom zvuku unatoč, "Fossora" je zapravo pristupačan i komunikativan album. Islanđanka je ponovno uspjela spojiti naoko nespojive zvuke u cjelinu koja može stati bok uz bok s njezinim artistički najuspješnijim izdanjima poput "Homogenica" (1997.), "Vulnicure" (2015.) i "Posta" (1995.).