IDEŠ, IDEM RASTURA!

‘Bilo me strah otići u financijsku nesigurnost, ali lud sam za mjuzom, nisam mogao sjediti na dva stolca‘

Antun Aleksa - IDEM

 Mario Gregov
Antun Aleksa diplomirao je računarsku znanost na FER-u, a nedavno je dao otkaz u tehnološkoj firmi kako bi se posvetio glazbi

Kantautor, multiinstrumentalist, vlasnik najboljeg regionalnog indie albuma 2023. i predvodnik apsolutno najvećeg hypea na nezavisnoj sceni - sve to odnosi se na 30-godišnjeg Antuna Aleksu i njegov megauspješan projekt IDEM. Tome u prilog ide i činjenica da je krajem prošle godine rasprodao koncerte u Vintage Industrial Baru i Močvari, gdje je na njegove hitove "ŠtetaŠtetaŠteta", "Žujice", "Potopi ovaj brod" i "Barem 500" skakalo barem 1200 ljudi.

Samostalni studijski prvijenac "poyy" već na prvo slušanje prozvan je pravim multigeneracijskim albumom godine, a na veliku radost Antunove rastuće vojske vjernih fanova, uskoro stiže i njegov nasljednik.

IDEM je ovih dana proslavio prvi rođendan, čestitamo! Iako si se pokazao i dokazao kao apsolutna indie megasenzacija, Antun, koji stoji iza projekta IDEM, ima dugogodišnje glazbeno iskustvo i uspjeh definitivno nije došao preko noći. Odakle ljubav prema glazbi, kako je uopće sve počelo?

- Moji prvi nastupi bili su u igraonici na Medveščaku gdje sam pred ostatkom vrtićke grupe pjevao stvari od Psihomodo Popa, haha! Od doma ne pamtim puno glazbe, osim nekog Queen Greatest Hits albuma, ali roditelji su očito ‘ubrali‘ neki moj interes za zvukovima i upisali me u glazbeni vrtić. Kroz Glazbeno učilište Elly Bašić razvijao sam sluh i ondje došao u kontakt s gitarom i trombonom. Glazba me u konačnici potpuno preuzela kad sam ušao u svijet punk-rocka, za što su možda najviše zaslužni soundtrackovi iz Tony Hawk Pro Skater serijala za PlayStation 1. Tad sam otkrio i bendovsko muziciranje s ekipom iz osnovne škole kroz bend Lobotomija koji je živio dobrih deset godina, a s tim ljudima družim se i radim i dan-danas.

Hrpa odličnih stvari za IDEM u samo 365 dana - album, hitovi, rasprodani koncerti, nominacije za nagrade, rekorder si za nadolazeći RockOff, imaš ih čak šest! Jesi li očekivao takav “boom“, koja je tajna tvog uspjeha?

- Naravno da nisam očekivao nikakav ‘boom‘. Potpuno sam oduševljen svime što se desilo oko moje glazbe u proteklih godinu dana. Puno sam razmišljao o tome koju sam to formulu pogodio da je ovo sve tako dobro prošlo. Neki zaključak je da sam izabrao deset pjesama koje su mi u tom periodu djelovale najiskrenije i koje sam mogao poslušati tisuću puta bez da mi dosade te su one plasirane na korektan način i u pravom trenutku. Pisao sam hitove sam sebi, a sudeći po reakcijama publike, izgleda da imam puno dodirnih točaka s ljudima različitih generacija, ali primarno milenijalcima.

image

Antun Aleksa - IDEM

Mario Gregov

Koliko se u radu oslanjaš na feedback koji dobivaš od fanova, kolega, glazbene struke? Planiraš li podignuti ljestvicu u drugoj godini rada, jesu li očekivanja veća?

- Jedini feedback u stvaranju prvog albuma dobio sam od nekolicine bliskih ljudi kojima sam tu i tamo znao nešto pustiti. Uglavnom su bili oduševljeni i komentirali da im zvuči svježe i novo, što mi je svakako pomoglo oko samopouzdanja. U zadnje vrijeme baš se borim s time kako ova velika količina pozitivnog feedbacka utječe na moja očekivanja i kreativni proces. Trudim se maksimalno uvažiti svačije uši, ali nekad i previše takvih informacija stvori buku u glavi. Na kraju dana, ionako moraš maksimalno vjerovati samome sebi. No svejedno, neizbježno je da ovakav razvoj događaja utječe na novi materijal.

Kad čovjek dobije ovakav vjetar u leđa, nekad je teško biti skroman, a tebi je to uspjelo - kako ostati dosljedan i vjeran sebi?

- Zbilja ne znam koji je recept za ostati skroman niti jesam li i ja takav. Ja sam jednostavno iskreno oduševljen što je hrpa ljudi spremna sa mnom prolaziti kroz emocije i misli koje sam ja artikulirao u pjesme. Dosljednost je ipak jedno drugo pitanje koje mi je aktualno već neko vrijeme, a pokušavam mu doskočiti tako da se učim vjerovati svojoj intuiciji.

Drugi album već je u pripremi - prvi je nastajao kroz nekoliko godina u tri različita stana u Zagrebu i jednoj kući na Zlarinu. Što nam pripremaš na novom materijalu, koliko će biti drugačiji i izazovniji od prvijenca?

- Drugi album već je pri kraju! Trenutačno mi se čini da će imati sličnu jezgru, ali nešto drugačije pakiranje. Naći će se tu i nekoliko pjesama iz razdoblja kad sam snimao prvi album, a bile su mi vrh i na njemu nisu završile samo zato što mi se nisu uklapale u cjelinu. Ostatak albuma čini novi materijal koji ni sam i dalje nisam do kraja uspio prožvakati. Sve što se događa oko IDEM projekta svakako mi se uspjelo poigrati s glavom tako da mogu reći da je proces stvaranja dosta izazovan.

Sviraš trombon u Porto Mortu i JeboTon Ansamblu, pjevaš i sviraš gitaru u bendu Trophy Jump, a sad je tu i solo karijera. Kako to sve uspijevaš, spavaš li uopće? Što te tjera da radiš još bolje i jače?

- Razmišljam o glazbi svaki dan, otkad se probudim dok ne zaspem. Radim to na svim razinama, od autorstva i sviranja do diskografije, produkcije i organizacije turneja te evenata. To je moj poziv i najveća ljubav. Izuzetno sam intrinzično motiviran, a vanjski poticaji samo mogu biti još jedan plus.

Tu je i Zlarin Street Music Festival. Odakle ideja, koji mu je koncept i koja je to tvoja tajna veza sa Zlarinom?

- Obiteljski sam povezan sa Zlarinom, gdje odmalena provodim ljetne mjesece. S JeboTon Ansamblom već dugi niz godina ljeti priređujemo uličnu svirku na otoku u sklopu naših morskih turneja. Tako mi je jednom moj prijatelj Roko Buneta, koji živi na Zlarinu, uletio sa spikom kako bismo trebali napraviti ulični festival na otoku. Ove godine nas očekuje već četvrto izdanje. U organizaciji sudjeluju najprekrasniji blesavi i spontani ljudi, a lineup je aktualna glazba ispod radara. Imamo sreće što je to, izgleda, dobitna kombinacija jer privlačimo divnu publiku. Dođite na Zlarin od 18. do 21. srpnja 2024., nećete požaliti!

image

Antun Aleksa - IDEM

Mario Gregov

Okušao si se i u kazalištu s Porto Morto u odličnoj predstavi Teatra &TD “Nepoznata iz Seine”, u kojoj glavnu ulogu igra Judita Franković. Ne samo da ste radili glazbu za spomenuti komad, nego ste se pojavili i na pozornici. Hoće li biti još sličnih izleta, zanimaju li te i drugi oblici umjetnosti?

- Od tad sam još sudjelovao u izradi glazbe za predstave ‘Gard‘ i ‘Ubu Ovo Ono‘. Obje predstave igraju u produkciji Teatra &TD i okupljaju odličnu ekipu, a zajednički nazivnik im je redatelj Dražen Krešić. Čovjek prekrasno radi i kroz te procese postao mi je vrlo drag prijatelj. Preporučujem da ih pogledate jer mislim da su stvarno top! Sudjelujem i u predstavi ‘Ekspedicija na Pol‘ s ekipom većinski okupljenom oko plesnog kolektiva Škvadra. To je isto super iskustvo i uskoro ćemo ponovno imati izvedbe. Mislim da je odgovor na ovo pitanje ‘da‘, zanimaju me različiti oblici umjetnosti, haha!

Nedavno si dao otkaz u tehnološkoj firmi kako bi se u potpunosti posvetio glazbi. Mnogi će reći - prilično hrabar potez. Što si točno radio i je li te bilo strah otići sa “stalnog“ posla?

- Diplomirao sam računarsku znanost na FER-u i odmah nakon diplome krenuo sam raditi za jednu hrvatsku tvrtku. To okruženje bilo je nevjerojatno supportive prema mojoj, tad ‘sporednoj‘, glazbenoj karijeri i mislim da je svima u firmi bilo čudno što sam uopće tako dugo ostao raditi ondje kad su znali koliko sam lud za mjuzom. Bilo me ful strah otići u financijsku nesigurnost, ali uzbuđenje i nemogućnost sjedenja na dva stolca ipak su prevladali. S ekipom iz bivše firme i dalje se srećem i podružim, a ovim putem volio bih ih pozdraviti!

Kažeš da pišeš hitove sam sebi. Hoćeš li tako i nastaviti? Što te inspirira kad stvaraš glazbu? Tvoji stihovi pogađaju u sridu, nema osobe koja se u njima ne može pronaći i s njima poistovjetiti, nema uljepšavanja, brutalno su iskreni, dao si glas cijeloj jednoj generaciji koja je već bila na rubu odustajanja... Koliko je autobiografskog u njima?

- Trudim se i dalje raditi hitove za sebe, ali ponavljam, izazovnije je jer se u međuvremenu pojavio i parametar publike. Možda sam prvo trebao snimiti 100 pjesama i onda ih tek krenuti izbacivati, haha! Ipak, i taj izazov publike sad mi je inspirativan i daje širinu tom nekom autobiografskom i autorefleksivnom momentu, koji mi je vrlo prisutan u tekstovima, na novom materijalu možda je čak i prisutniji, nego na prvom albumu.

Ženski dio publike osobito voli pjesmu “Nikad sama“, djevojke kažu da su napokon dobile domaću “women power“ himnu i to od muškog izvođača! Je li ona namjerno zatvorila tvoj prvi album, s obzirom na pozitivnu poruku koju nosi? I koji je to “feel good“ osjećaj koji generalno želiš prenijeti svojoj publici?

- Ako netko to doživljava na taj način, nema sretnije osobe od mene! Tako je, upravo su himničnost i poruka razlog zašto je ta pjesma closer albuma ‘poyy‘. Taj osjećaj koji se može opisati kao ‘feel good‘ ustvari je moj pokušaj da ljudi kroz te stvari uhvate trenutak, što je nešto s čime se ja konstantno borim.

image

Antun Aleksa - IDEM

Marko Lopac

Tvoj scenski nastup pravi je spoj euforije i nevjerojatne eksplozije energije - dan poslije tvoje svirke najbolje je uzeti godišnji da se saberu dojmovi i dođe k sebi! Kako se ti osjećaš nakon koncerata? I što je najluđe što si doživio na nastupima dosad?

- Nakon koncerata u potpunosti sam iscrpljen. Dosad sam uvijek nastupao s bendom pa me ful iznenadila zahtjevnost solo nastupa uz matrice, tzv. ‘karaoke show‘. Budem ispunjen nakon giga, ali treba mi i neko vrijeme da se dobijem. Uvijek se desi neka nepredvidiva glupost, ali ipak su mi najluđi singalongovi i crowd surfanja. Prvi put ih doživljavam na toj razini, a to je nešto o čemu sanjam otkad sam bio klinac.

Gledajući tvoju publiku, u njoj definitivno nema dobnog ograničenja. Laska li ti činjenica što si uspio doprijeti do toliko različitih kategorija ljudi?

- Preludo mi je to! Još mi je luđe kako je moja glazba dotakla najrazličitije profile ljudi. Recimo, nakon ovih rasprodanih zagrebačkih promocija, nekako smo zaključili da je u Vintageu bila indie, a u Močvari punk ekipa, haha!

I za kraj, kamo IDEM ide ove godine i u budućnosti općenito, koje su ambicije i snovi?

- Prvo je na redu JeboTon fešta 10. veljače u Boogaloou. Cijeli kolektiv preuzima klub na dvije pozornice. To je naš najveći zajednički pothvat dosad i od srca vas pozivam da dođete jer ćete ovaj događaj jednom prepričavati mlađim generacijama! Nakon toga slijede mnogi gigovi po regiji, gdje ću promovirati vinyl izdanje prvog albuma koje nam je baš neki dan stiglo u ured Mudrog Brka. Dovršavam album koji planiram izbaciti do kraja godine, a prvi singlovi svjetlo dana mogli bi ugledati već na proljeće. Uz to, imam još duplo toliko planova s drugim projektima, a o privatnim stvarima da ne pričam! I samo IDEM u ovom trenutku djeluje mi kao previše. Valjda jedino tako znam, haha! TL;DR, ova godina je naša! Sve vas volim, JeboTon!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. studeni 2024 12:09