Bilo da pjeva o djevojci ili provodu iz kojeg se vraća potišten, ovaj glazbenik ide do vrha. Nije ga teško zamisliti da razvaljuje Šalatu

Antun Aleksa član je JeboTon Ansambla, Trophy Jumpa i Porto Morta, no njegov projekt IDEM dometom i rastućom popularnošću očito će nadići njegove matične sastave. Naime, IDEM je prošlogodišnjim debijem "poyy" pomeo nagrade Rock&Off, visoko odskočio na ljestvicama najboljih domaćih albuma 2023., a i publika je hrlila na njegove klupske nastupe pri čemu će Tvornica kulture, bukirana za 21. ožujka 2025. godine, biti puna ili vjerojatno rasprodana. Ništa čudno, jer taj simpatični momak nizao je pitke melodije koje kao da su ispale iz portfelja J. Mascisa i Kurta Vilea, ali i i Pipsa, a u stihovima se nije libio opisivati noćna smucanja po crnom zagrebačkom asfaltu, zadimljenim bircevima i Zlarinu kao ljetnom utočištu. I sve to uz glazbu koju je autoironično, ali i prilično precizno nazvao "bedroom indie DIY post pop punk smećem". Ovo "smeće" zaista valja shvatiti s ovećom vrećom soli jer "poyy" je bio sve samo ne smeće. Dapače, vickast, i šarmantan u stihovima, iskazom i izgledom razlomljen između zabavljača, štrebera i šmokljana koji troši lovu na "žujice", Aleksa se ukazao poput antijunaka koji je zbog iskrenosti i nepretencioznosti iznimno simpatičan lik, a u konačnici i gradska faca.

No sve bi to bilo klimavo da Aleksa nije superljepilom polijepio iskričave pop-punk melodije s paperjastom alter-rock bukom. Ono što me smetalo bila je njegova vokalna povučenost i nesigurnost, kao da se nije mogao odlučiti je li introvert ili ekstrovert. Možda sam zbog toga bio preoštar u ocjeni njegova debija, no netom objavljeni "CIAO" je baš ono što sam očekivao od Alekse. Uvjerljiviji i sigurniji u to da je IDEM nešto ozbiljnije od poslića sa strane, odnosno uz Porto Morto, Aleksa sada pjeva punim plućima i grlom koje nije ukočeno. Bit će da je shvatio što znači biti frontmen.

I ne samo to. Ako sam pao na njegovu vještinu konstruiranja zaraznih melodija, sada se Aleksa njima doslovno raspucava u formatu kakvog se ne bi posramio ni veliki majstor pop-punk melodija Billie Joe Armstrong iz Green Daya. U nešto boljoj konstelaciji srednjostrujaških medija i masovnog ukusa mlade publike, nije teško zamisliti kako IDEM razvaljuje Šalatu i pozornice u prime-timeu open-air festivala. Njegovih novih jedanaest pjesama komprimiranih u 26 minuta trajanja albuma "CIAO" neodoljivo pozivaju na opetovana slušanja, a potencijalno su stvorene i za skakanje i zborno pjevanje masovnije publike. Baš kao što je lako naći poveznicu između Ramonesa i Beatlesa, nešto slično vrijedi i za IDEM jer Aleksa bez imalo napora stapa bučne gitare s perfektnim višeglasjem, rock‘n‘roll koji je u šezdesetima bio pop muzika za klince i punk koji je znao biti i perfektna pop glazba.

U "Plus i minus" uvod kao da je stigao iz neke stare pjesme Billyja Bragga da bi se ubrzo rasplamsao u vrlo plesni alter-rock. Odmah iza nje "Slušat punk" je savršeno posložen pop-punk koji razvaljuje energičnošću gitara, napucanim ritmom i pozadinskim vokalima kakve je uz svoje gitare slagao J. Mascis. "Kimaj glavom" počinje akustičnom gitarom u stilu Oasisa, no već nakon uvodnog rifa odlazi u fascinantan spoj ranih Radioheada i gitarističke brijačine u stilu The War On Drugs. Singl "Jadanja" zvuči poput ode Teenage Fanclubu, krasnom i nepravedno zapostavljenom bendu, drugi singl "Raspadam" nalik je na Superchunk koji su si umislili da su Green Day, a "Klincy" poput Becka koji se instruiran od Briana Wilsona iz Beach Boysa našao umjesto pokojnog Alexa Chiltona u power-popu Big Stara. Sve to zvuči jako jednostavno, ali ovako melodične i ovako pamtljive alter-rock i pop-punk pjesme nije lako složiti i u tome je Aleksa iskazao majstorstvo s kakvim se ne susrećemo često, naročito ne u nas. Sve su to radiofonični hitovi, no tko će ih vrtjeti kad su nam radiopostaje takve kakve jesu?

I ono najvažnije, Aleksa se ne srami svojih mana o kojima povremeno pjeva i u slengu te uz doziranu uporabu psovki koje imaju svoju ulogu i mjesto. Srce mu je na reveru, a mozak sluđen, bilo da pjeva o nekoj djevojci koju bi htio osvojiti, noćnom provodu iz kojeg se vraća potišteniji no kad je izašao van ili o klincima koji već gledaju da ga istisnu sa scene. IDEM? IDEŠ! Do vrha, ako bog da.

IDEM

CIAO

Jeboton

Mudri brk

žanr: alter-rock/pop-punk

ocjena: 4