Bečka nas je filharmonija naviknula svojom dugom tradicijom valcera, polki i galopa da u ubrzanom plesnom taktu ispraćamo Staru i utrčavamo u Novu godinu. Uoči ovogodišnjeg iščekivanja tog najpopularnijeg i najgledanijeg klasičnog koncerta na svijetu, za taj nas je repertoar senzibilizirao Novogodišnji koncert kojim Riječka opera privlači publiku na čak pet termina u četiri dana između 27. i 30. prosinca (od čega je jedan skraćeni podnevni program za najmlađe!).
Toliko termina nije problem (ras)prodati jer se svi žele napuniti pozitivom, potajno uvježbavati korake, pljeskati u tempu i u srcu glazbom izazvati polet, dobru energiju i osjećaj slavlja života. No, tek je drugi je dio bio u znaku Beča s omiljenim arijama, duetima i orkestralnim brzacima Straussa Oca i Sina, Kálmána i Lehára. Prvi nas je proveo kroz drugačiji koncertno-scenski repertoar prigodan uz svečani ton događaja. Orkestar nije samo operni, već i koncertni ansambl koji se u trenutku kada izađe iz orkestralne kazališne "rupe" gdje izvodi opere i balete, te smješta na scenu vidljiv publici naziva Riječki simfonijski orkestar. Zemljopisno šarolik program romantične glazbe 19. stoljeća, u rasponu od Rusije, Češke, Francuske i Španjolske, sve do Amerike, kao da svojim čarobnim dirigentskim štapićem u jednoj koncertnoj večeri miri svijet, složio je - i njime ravnao- Nijemac Valentin Egel, već petu godinu na radnom zadatku u Rijeci kao šef-dirigent, odnosno ravnatelj opere.
Iz sfere ‘lakih nota‘
Koncert je programski i zvučno pred funkcionalnom i lijepom akustičkom školjkom fotopropusnog pleksiglasa naizmjence osvijetljenog u crveno, plavo ili ljubičasto, održao istu napetost pozornosti od početka do kraja. Služi se mnogim trikovima i dramaturškim preokretima, pokojim i saltom u repertoarnim skokovima od prštave Uvertire iz Glinkine opere "Ruslan i Ljudmila", preko profinjeno-prozračnih stavaka Fauréove scenske glazbe za Maeterlinckovu dramu "Pelléas et Mélisande" (onu istu koju su jednako uspješno uglazbljivali i Debussy, Schönberg te Sibelius!) i plesnog Scherza iz Dvořákove Sedme simfonije u d-molu op. 70, kojim se orkestar pokazao dostojan doista zahtjevnog simfonijskog koncertnog repertoara. Promjena ozračja nastupila je u zadnja dva stavka službenog dijela rasporeda, uz vrtložne stavke iz španjolskih zarzuela "La Boda de Luis Alonso" Geronima Gimeneza i El Bateo Federica Chuece podsjetivši nas na taj vatreni dragulj kod nas neotkrivene plesne glazbe pune kastanjeta i udaraljki.
Kad je trebalo otići na pauzu, maestro Egel je publiku iznenadio najavom posebnog gosta iznenađenja: riječkoj publici dobro poznatog pjevača iz sfere "lakih nota" i radiotelevizijskog voditelja Marija Lipovšeka Battifiace neočekivanog na koncertu klasične glazbe. Oni koji su se pobojali da neće preživjeti taj stilski salto, smirili su vrsna orkestracija skladbi i zvonki bariton Battifiace u trima evergreenima "američke pjesmarice" – Let it Snow!, New York, New York i My Way, poantirajući stav pjevača za kraj godine, ali i inače u životu da kojem god žanru se priklonio - uvijek ostane svoj. Njegov šarm i neupitni glazbeni talent nitko ne može osporiti, te se svojom pjevačkom tehnikom skladno uklopio u ovaj tip ležernijeg koncerta raznolikih stilova. No, nakon stanke, nije bilo greške da Rijeka postaje Beč 19. stoljeća u svijetu obitelji Strauss i njihovih suvremenika i istomišljenika, uglavnom uz hitove Straussa Sina (Uvertira iz operete Barun-ciganin, Francuska polka Bratschau, valcer Bečki bomboni, Pizzicato polka i Šampanjska polka s dvije boce šampanjca u rukama udaraljkaša).
‘Koncert nad koncertima‘
Među njima su se našle i pjevačke točke uz dvoje članova riječkog opernog ansambla - briljantne nacionalne operne prvakinje, raspjevane mladodramske sopranistice Kristine Kolar, u ulozi Judite iz istoimene operete, "Meine Lippen, sie küssen so heiss", kao i pomalo suzdržanog lirskog tenora Marka Fortunata u ariji O, Bajadero, iz Kálmánove opere Die Bajadere u prepjevu na hrvatskom jeziku (koju je publika mogla u trenutku povezati s doživljajem osjetila okusa pod nepcem uz istoimene slatkiše koje su se po hodnicima dijelili u pauzi), dok su se pjevački različiti profili uskladili u poznatom duetu Lippen Schweigen iz Lehárove operete Vesela udovica. Do usijanja je dovela urnebesna scenska interpretacija polke Straussova mlađeg brata Eduarda, Bahn frei! u izvorniku, što bi u prijevodu bilo "Sklonite se s puta!", u čemu je Egel preuzeo ulogu skretničara i palicom pokazivao publici crvenu (Stop!) ili zelenu (Prolaz!) stranu za pljeskanje u ritmu glazbe.
Maestro je ovladao vještinom dirigiranja te slavne austrougarske glazbene tradicije i uspješno je prenio na razdragane članove Riječkog simfonijskog orkestra, a da za ovakva događanja uzor vidi upravo u Novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije koji nas svakoga 1. siječnja oduševljava u radijsko-televizijskom prijenosu iz Zlatne dvorane bečkog Musikvereina, otkrio je izborom druga dva dodatka programu: najpoznatijim valcerom (Na lijepom plavom Dunavu Straussa Sina) i najpoznatijom koračnicom na svijetu (onom velikog vojskovođe Radetzkyja iz pera njegova oca). Riječani su spremni za "Koncert nad koncertima". A vi?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....