OSAMDESETE GODINE

Ante Tomić: ‘Te njihove slatke pjesme o ljubavnom jadu! Tko bi ih se zasitio?‘

Aki Rahimovski i Husein Hasanefendić

 Ranko Suvar/Cropix/Cropix
Naš kolumnist i književnik sjeća se prvog koncerta na kojemu je bio, Parnog valjka u Domu kulture u Donjem Prološcu, o čemu piše u Magazinu M
Naš kolumnist i književnik sjeća se prvog koncerta na kojemu je bio, Parnog valjka u Domu kulture u Donjem Prološcu, o čemu piše u Magazinu M

Prva je polovina osamdesetih, ali ne bih točno znao koja je godina. Čak ni koje je doba godine. Mogao bi biti 29. novembar, Dan Republike, na koji se uobičajeno kolju svinje. Ustali smo oko 7 jer ranije se ne može, još je mrak. Vrlo je hladno. Iz seoskih dimnjaka se dižu dimovi. Sveti Jure, vrh Biokova, u daljini se bijeli od prvog snijega ove sezone. Muškarci se okupljaju u našem dvorištu i prihvaćaju čašice rakije koje je moja pomajka iznijela na tacni. Iz daljine se povremeno začuje užasnuto skvičanje i to ćaću čini nervoznim jer, eto, svi kolju, a mi još nismo počeli.

"Ajmo, ajmo, ljudi", požuruje nas on nastojeći djelovati smireno, premda znam da u sebi sav treperi.

Ne bih duljio s okrutnim pojedinostima kolinja, preskočit ću ubijanje i komadanje životinje, sve ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. srpanj 2026 10:22