Ante Tomić: Nekad treba ostati doma

Bob Dylan najveći je pjesnik rocka i teško da bih mogao napraviti išta gluplje od toga da između stotina njegovih mudrih pjesama izaberem jedinu sa stihom “la, la, la, la, la, la, la”. “The man in me” uistinu je mala pjesma, neprimjetna u njegovu golemom opusu. Napokon, nema je ni na jednoj od desetaka Dylanovih kompilacija, pojavljuje se samo u filmu “Veliki Lebowski”, u blesavom erotskom snu glavnog junaka. Ipak, meni je važna i draga.

Od vremena do vremena sviđaju mi se različite Dylanove faze, ali ono što mu uvijek mogu slušati i nježno me takne u srce su obiteljske pjesme, stvari poput “Forever Young”, koju je napisao za svoje klince i u kojoj se pojavljuje onaj stih kao iz slikovnice, o ljestvama do zvijezda. Ili kada u pjesmi “Sara” sa ženom leži na dinama i gleda...