Ante Tomić: Dvojbe soul zvijezda 60-ih

Son Of a Preacher Man” veliki je hit Dusty Springfield samo stoga jer je Aretha Franklin isprva odbila pjesmu. A. Franklin je bilo neugodno pjevati o ljubavi za propovjednikova sina jer joj je otac bio baptistički svećenik. Kasnije je, istina, snimila pjesmu, a Jerry Wexler se požderao od muke. “Bila je to samo još jedna numera na albumu, a kakav je singl mogao biti”, jadikovao je godinama kasnije veliki soul producent.

Gotovo svi veliki crni izvođači toga vremena bili su vrlo pobožni i jednako su počeli pjevati u crkvenim zborovima, Aretha, Sam Cooke, Staples Singer, Solomon Burke... Neki su čak prekinuli glazbene karijere kako bi se posvetili propovijedanju, poput Ala Greena. Velečasnom Greenu jedno je vrijeme bilo nedostojno, sramio se pjevati o ovozemaljskim radostima, umjesto da svojim anđeoskim tenorom slavi Svemogućeg.

Vjerničke dvojbe soul zvijezda nekome će možda zvučati smiješno i glupo, no njihova muzika zaista je slatki đavo koji može zaluditi valjanog kršćanina. “Izmolit ću malenu molitvu za tebe”, pjeva Aretha i sve se u tome čini savršeno ispravno i bogougodno, ali muzika vam od prvog takta krene bezbožno njihati bokove.

Prožme vas čitavog, vrela i senzualna, ispuni vam tijelo i bude vam ugodno u njemu. Ima ih koji tvrde da je tango erotičan. Ne znam, može biti, ja vam ništa ne bih mogao kazati o tome. Ako mene pitate, nema muzike u kojoj je više tjelesne radosti od soula i rhytm&bluesa šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Da sam liječnik, za bolji spolni život, umjesto malenih plavih tabletica, ja bih prepisivao albume Arethe Franklin i Solomona Burkea.

A to, dakako, nema mnogo veze s Evenđeljem. Ili možda ima, tko će ga znati. Teolozi se kroz cijelu povijest spore koja je strast prihvatljiva, a koja nije, u čemu je nedvojbeno prisutan Duh Sveti, a gdje ga uopće nema. Zanimljivo bi bilo pustiti “I Say a Little Prayer” Tomi Akvinskom i upitati ga što on misli o tome.