ALEKSANDAR DRAGAŠ: Kakvu to groznu glazbu slušaju novi nacisti?

ZAGREB - U niz navrata - od pokolja u srednjoj školi u Columbineu pa dublje u povijest kriminala i popularne kulture - pokušavalo se brojnim izvođačima s raznih krajeva svijeta prišiti kako su svojim pjesmama potakli naknadno počinjene zločine, ubojstva ili samoubojstva. Najčešće pogrešno.

Ipak, u slučaju neonacističkih, pretežito punk i metal bendova - mada na toj sceni ima i svakojake druge glazbe, kao što to uostalom znamo iz hrvatske i srpske glazbene prakse - dileme nema.

Nazi punk scena

Ti bendovi postoje prvenstveno zbog širenja mržnje spram ljudi drugih rasa, vjera i nacionalnosti, a često i zbog prikupljanja novca za razne neonacističke skupine, stranke, frakcije i terorističke ćelije. Svojim pjesmama, albumima i koncertima ti glazbenički “arijevci” sa sjevera Europe propagiraju, potiču i financiraju zločin. Najčešće prema imigrantima, Muslimanima, Židovima, ljevičarskim skupinama. Sada čak i opjevavaju počinjene zločine protiv turskih i grčkih “kebabdžija”. Poslije izjave Angele Merkel o “neuspjehu multikulturalizma” i prije negoli je za te zločine saznala njemačka policija.

Na tom sjeveru Europe - od Britanije preko Skandinavije do spomenute Njemačke - neonacistička glazbena scena nije nova. Njeni počeci vežu se za kasne 70-e godine kad je u Engleskoj nastao Oi! punk. Nisu svi Oi! punk bendovi bili neonacistički, ali Skrewdriver jest.

Skrewdriverova “white power” i “blood and honour” ideologija o nadmoći bijele rase tijekom godina je evoluirala i slizala se s nacističkom ideologijom. Već 1978. britanska Anti-Nazi League organizirala je uspješan koncert Rock Against Rascism na kojem su pred stotinjak tisuća ljudi nastupili The Clash, Stiff Little Fingers, Misty In Roots i drugi popularni punk i reggae sastavi tog vremena. British National Socialist Movement kojem su se (pri)klanjali neonacistički Oi! punk bendovi, osnovan 1968. godine, ubrzo je kolabirao, ali ne i National Front te nazi-punk scena.

Jaki Skandinavci

Nacistički punk, rock i metal bendovi sve su brojniji i popularniji u Njemačkoj, Britaniji, Americi, Skandinaviji te Italiji, Španjolskoj i Francuskoj, jer kriza je već bila generator nacizma, a imigranti u tim zemljama u takvoj su krizi prvi na udaru. Takvi su bendovi, zbog krize, a neki kažu i 9/11 sve brojniji i među slavenskim narodima koje nacisti originalno nisu smatrali svojom braćom.

Tu scenu danas, između ostalih, čine Bound For Glory, Final War, Angry Aryans (Amerika), Honor (Poljska), Kolovrat (Rusija), Landser, Eichenlaub, Nordfront (Njemačka) i brojni drugi, srećom ne previše popularni sastavi.

Blue Max (Njemačka) i Strong Survive (Hrvatska) objavili su i zajednički album “Vinlandic German-Croatian Strike Force”, a pokušali su zajednički u zimu 2010. nastupiti u Križevcima. Posljednjih godina stasala je i nacional-socijalistička black metal scena, najjača u Skandinaviji koju čine bendovi poput Burzuma, Gravelanda, Absurda, Der Sturmera s “pobratimskim” bendovima Apraxie, M8L8TH (Rusija) i Wolfenhordsa (Hrvatska) čije pjesme “Ein Volk, Ein Reich, Ein Fuhrer” i “Zemljo pagana” također možete čuti na You Tubeu. Moguće je da pobrojani nisu glavni akteri, ali definitivno spadaju na tu scenu.

Zadojena braća

Rusi sve više postaju “liga za prvaka” i tamo se nazi-scena doima najbrutalnijom, dok se bendovi manjih slavenskih naroda, posebno hrvatskih i srpskih, pojedinačno, baš kao i mađarski, dodvoravaju “arijevskim” kolegama iz Njemačke, pokušavajući ih uvjeriti kako su i Slaveni u 21. stoljeću potencijalna, nacizmom zadojena braća “arijevaca”.

A zašto i ne bi bili? Pa, sve je to isti šljam koji se pali na “Mein Kampf”, a krivce za svoju nevolju traži među imigrantima, susjedima, homoseksualcima, komunistima, Muslimanima, Romima, Židovima, crncima...