Svojom najvećom prošlosezonskom uspješnicom, raskošnom produkcijom Verdijeve "Aide", u petak 11. rujna (sasvim slučajno na 25. godišnjicu terorističkog napada 9/11), otvoren je 4. Zagrebački operni festival, događaj koji Zagreb smješta na opernu kartu Europe. Zagrebački je HNK ponovno "prodrmala" blještava autentična rekonstrukcija egipatske raskoši u svjetlu arheoloških otkrića iz Verdijeva vremena, sasvim u duhu stvaranja djela kojim je svojedobno egipatski potkralj Ismail-paša pri otvaranju Sueskoga kanala želio u najljepšem sjaju svijetu predstaviti Egipat.
Tradicionalna publika
Premijera je u sezoni upriličena 27. veljače u koprodukciji s debrecenskim kazalištem Csokonai i Teatrom Massimo iz Palerma gdje je produkcija s jednakim uspjehom postavljena 31. svibnja, premda u raširenoj scenografiji na puno većoj sceni od one zagrebačkoga HNK, kako je to već predvidjela talijanska scenografkinja Antonella Conte. Režiju je osmislio Argentinac Mario Pontiggia, kojemu je to nakon Tosce i La bohème treća i najuspjelija produkcija u Zagrebu, gdje se njegova koncepcija povijesnih, raskošnih i atraktivnih uprizorenja skladno stopila s ukusom tradicionalne operne publike. S distance od pola godine potvrdilo se da je to dobra, logična i do detalja s glazbom i libretom usklađena predstava, s predivnim kostimima Ilarije Ariemme i živahnim koreografijama Luigije Frattaroli, s kojima se suživio cijeli ansambl plesača, statista, zboraša i solista. Nekoliko dana nakon što je otvorio sezonu Bečke državne opere, i to - po vremenu nastanka susjednom i jednako kompleksnom - Verdijevom operom "Don Carlo", talijanski maestro Pier-Giorgio Morandio, svjetski stručnjak za Verdijeve partiture, ponovno je stao pred orkestar u kojemu se osjetilo vibrantno nadahnuće odmorenih glazbenika željnih kreativnih susreta s njime. Razveselili su nas ponovno tipično Verdijevi instrumenti poput cimbassa (križanca između trombona i tube) u rupi ili dugačkih egipatskih trublji u bočnim gornjim ložama tijekom Trijumfalne koračnice.
Uz raznolike orkestralne boje, promjenjivu agogiku i čudesne zborske dinamičke nijanse, najveći su adut večeri bili ponajbolji interpreti na sceni, do kojih je vodstvo kazališta u ovom trenutku moglo doći. Pjevačkom je podjelom dominirao gost iz Italije, spinto tenor Stefano La Colla, trenutačno najpoznatiji svjetski Radamès, koji je u toj ulozi egipatskog vojskovođe u Zagrebu već nastupio u ožujku, pa je sada došao na već poznato. Oduševio je razrađenom interpretacijom, prodornim glasom oštroga "špičastoga" tona uz autentični izgovor talijanskog jezika stopljenoga s Verdijevim frazama. Za La Collom nimalo nisu zaostali njegovi kolege iz zagrebačke i riječke opere; iz "grada koji teče" stigla nam je naša najbolja "Aida", nacionalna prvakinja riječke opere, sopranistica Kristina Kolar koja je dodatno izbrusila svoje nebeske lirske visine uz snažnu dramatiku kojom zrači naslovni lik egipatske princeze, dok su svi ostali bili članovi ansambla matičnoga kazališta. Da joj naslov nije "Aida", predstavu bismo mogli nazivati i "Amneris", koliko je novoproglašena prvakinja Sofija Petrović briljirala u ulozi faraonove kćeri i njezina psihološkog i emotivnog loma i razvoja od oholosti, preko bijesa i ljubomore sve do kajanja, žaljenja i empatije.
Ljepota glasa
Ljepota njezina pastozno tamnog, mekanog i zaobljenog glasa te psihološko oblikovanje baca novo svjetlo na tu, povijesno negativno percipiranu ulogu koja je u njezinoj kreaciji pružila najzanimljivije prizore u operi. Uz bok protagonističkom trojcu smjestio se i naš prvak, bariton Ljubomir Puškarić kao moćan, topao i srčan egipatski kralj Amonasro, Aidin otac, kao idealan interpret kakvoga bi rado imale i najveće svjetske operne kuće, ali, na našu sreću, on ostaje u ansamblu - uvijek vjeran kolegama, kazalištu i publici. Vokalne su nijanse u dubljem registru zvonko popunjavali basovi Ivica Čikeš i Luciano Batinić u ulogama Velikog svećenika Ramfisa i egipatskoga Kralja (Faraona), opravdavši status nacionalnih prvaka zagrebačke opere. Izražajnošću se u ovaj tip verdijanskog vokalnog kolorita besprijekorno uklopila i nova članica ansambla, sopranistica Josipa Lončar kao Svećenica, dok je dramaturšku uzbibanost kao Glasnik naglasio pouzdani "kućni epizodist", tenor Ivo Gamulin. Ovacije na kraju nisu prestajale pljuštati na sve interprete pri poklonu, s očitim zadovoljstvom sviju s obje strane rampe, kao obećanje novih prelijepih događaja koji će uskoro uslijediti u nastavku festivala i u sezoni koja tek treba početi. Jutro festivalskog otvorenja proteklo je u ugodnom druženju za novinare na kojemu je uz najavu svih festivalskih događaja inaugurirano četvero novih zagrebačkih opernih prvaka (uz spomenutu Sofiju Petrović to su sopranistica Darija Auguštan, mezzosopranistica Emilia Rukavina i tenor Filip Filipović). Logičan je to potez vodstva kuće da mlade uspješne ljude koji su već počeli razvijati zavidnu međunarodnu karijeru na neko vrijeme ipak zadrži u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....