VELIKAN U POSJETI

FRANCISCO MANGADO U KUĆI ARHITEKTURE Što nas je poučio veliki španjolski arhitekt s bradom

Mangado je posebno naglasio koliko cijeni hrvatsku i slovensku arhitekturu, napose 1950-ih i 1960-ih godina
 Damil Kalodjera / fmangado.es

Veljača je. Srijeda je i kiši. Na napuštanje tople kuće i pješačenje do centra nagovorilo me jedno zimsko predavanje u Kući arhitekture Oris, koju je svojim prisustvom počastio Francisco Mangado (1957.), jedan od vodećih španjolskih arhitekata kojega, kako li je to lijepo ustvrditi, za Zagreb vezuju lijepe uspomene i prijateljstvo s vršnjakom, arhitektom Andrijom Rusanom.

Španjolska, zemlja od 46 milijuna stanovnika, poznata po svojoj kulturi i temperamentu posljedično tome obiluje i temperametnom arhitekturom, kakvu predstavlja i Mangado, dobitnik brojnih važnih arhitektonskih nagrada i priznanja te utemeljitelj sjajne Fondacije za Arhitekturu i društvo. Nemoguće je i nabrojati njegova važnija djela jer su sva važna, od Kulturnog centra i crkve u Thieneu, Kongresnog centra i auditorija u Pamploni, Trga Pey Berland u Bordeauxu, španjolskog paviljona za svjetsku izložbu EXPO 2008. u Zaragozi...

Svakodnevan čovjek

Od predavača na arhitektonskom fakultetu u Navarri, na Harvardu, Yaleu, Cornellu, Politehničkoj školi u Lausanni i drugdje očekivali bismo distancu ili poveći ego, međutim, čudnog li čuda, Mangado je čovjek od krvi i mesa. Arhitekt koji uz brz i melodiozan, njegovu narodu specifičan, pomalo nerazumljiv španjolskoengleski jezik, strasno predstavalja svoju arhitekturu ostvarenu diljem svijeta, riječima koje može shvatiti arhitekt, ali i onaj koji to nije. Kroz ključne teze vezane uz arhitektonsku kontekstualnost, servis, svjetlo i drugo, približio je slušateljima svoju recentnu javnu i stambenu arhitekturu, od Muzeja lijepih umjetnosti Asturije u Oviedu, Kongresnog centra u Palma de Mallorci do socijalnog stanovanja u madridskom Valdebebasu.

Općinska vijećnica Teulada u Alicanteu koštala je 11 milijuna eura (foto: Francisco Mangado / fmangado.es)

Upravo podacima o izgradnji posljednjeg primjera, socijalnih stanova s pratećim zajedničkim sadržajima poput vanjskih bazena, građenih po cijeni od 600 te prodavanih po 1100 eura, zbunio je svoje pažljive hrvatske slušače koji žive jednu drugačiju socioekonomsku zbilju. Toplim riječima, kojima je naglasio kako je u arhitekturi već sve izmišljeno i da su u zabludi današnji arhitekti koji misle da stvaraju nešto novo ili neviđeno, Mangado je posebno naglasio koliko cijeni hrvatsku i slovensku arhitekturu, napose 1950-ih i 1960-ih godina, s čime smo svi koji se bavimo istraživanjem arhitekture suglasni.

Damil Kalogjera

Francisco Mangado (foto: Damil Kalodjera)

Premda je stilski, tipološki ili morfološki prema Mangadu sve već viđeno, u varijacijama onoga naslijeđenoga i danas ostvarujemo kvalitetnu arhitekturu i ugodno je čuti pohvalu i o onome što je na še i što nas određuje. Večeri s Franciscom Mangadom u Kući arhitekture, s domaćinom Andrijom Rusanom, pridružili su se i već udomaćeni slovenski kolege i prijatelji Maruša Zorec i Tadej Glažar.

Andriju Rusana upoznala sam kroz kraću apsolventsku praksu u njegovu birou 1997. godine, prodavala sam i karte na prvim Danima Orisa, bio mi je prvi šef i imao je bradu. Dovoljno za distanciranje. Arhitekta Rusana kolege mogu voljeti ili ne, ali on već desetljećima stvara kvalitetnu arhitekturu te u vremenima totalnog zastoja aktivnosti strukovnih udruženja povezuje hrvatsku i svjetsku arhitekturu. Rusan ugošćuje vodeća imena domaće i svjetske arhitektonske scene i omogućuje studentima, arhitektima i svima ostalima širenje obzora. Njegovom arhitekturom u posljednje vrijeme prevladava bijela ne-boja.

Arhitekt i kišobran

Bjelinom posjetitelja zapljusne i sjajna rekonstrukcija malološinjskog hotela Bellevue, pokojnog arhitekta Zdravka Bregovca, danas zaodijenutog novim ruhom Rusana i suradnika, ali i rekonstrukcija Kuće arhitekture u kojoj se, u neposrednoj blizini zagrebačkog Doma umjetnosti, također svakodnevno izlaže i tumači umjetnost. I to ne samo arhitektonska. Kuću arhitekture posjećuju i arhitekti, ali i oni koji to nisu, što je neizmjerno važno u vremenima kada se više ništa ne čini važnim. Arhitektonskoj profesiji u Hrvatskoj općenito nedostaje lijepih riječi i međusobnog uvažavanja, kojima nas je prošle, kišne srijede u Kući arhitekture podučio i veliki španjolski arhitekt s bradom, Francisco Mangado. Po dobro se ponekad odlazi i pod kišobranom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 08:35