U srijedu, 6. rujna 2023. u Foajeu HNK u Zagrebu održana je promocija znanstvene monografije Hrvatski film u 21. stoljeću – Dugometražna igranofilmska produkcija i dnevna novinska filmska kritika od 2001. do 2022. godine, koju su napisali Zlatko Vidačković i. Iva Rosanda Žigo.
Promociju je uz voditeljicu Doru Fišter,vodio urednik knjige Željko Anzulović, koji je dao uvodnu i završnu riječ o samoj knjizi, u kojoj je u 12 poglavlja predstavljeno 190 hrvatskih dugometražnih igranih filmova, a sintetizirane su i komentirane 664 novinske filmske kritike, i čiji su nakladnici Umjetnička organizacija Metropolis (MET) i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) te koja je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i HAVC-a.
O monografiji su govorili i recenzenti Bruno Kragić i ikša Sviličić te sami autori.Kragić je istaknuo da je riječ o knjizi koja puno govori ne samo o hrvatskom filmu nego ihrvatskoj filmskoj kritici, te da su joj najveće vrijednosti pridonošenje općoj filmskoj kulturi, objektivnost prikazanaše filmske kritikete otvaranje potencijala samim kritičarima da osvijeste vlastite teze. Sviličić je kazao je da je monografija, promatrajući film kao društveni korektiv i kao medij odnosno kao interpretatora društveno-kulturne zbilje, istinski kreativno i analitičko djelo, vrlo dobro zaokruženo, koje je u srž pogodilo percepciju, recepciju i tajming.
Rosanda Žigo pojasnila je da se monografijom nastojalo dati sveobuhvatni, sintetski pregled hrvatskoga dugometražnoga igranoga filma u 21. stoljeću te da se u njoj filmu prvenstveno pristupilo kao masovnom mediju, njegovim komunikacijskim, kulturološkim i uopće društvenim osobitostima a ne kao klasičnoj filmološkoj studiji u prvom redu usmjerenoj analizi i predstavljanju stilskih, estetskih osobitosti filmske umjetnosti.Filmovi koji nastaju na temeljima književnog predloška zanimljivi su iz razloga što njihovo tumačenje i razumijevanje uvijek poziva na komparativnu analizu. Tradicija ekranizacija književnosti na hrvatskom filmu seže u same začetke hrvatske kinematografije. Međutim, ono što je za razdoblje obuhvaćeno ovom knjigom osobito zanimljivo jest činjenica da je od 190 filmova, njih čak 48 nastalo prema djelima hrvatskih književnika, dva prema kazališnim predstavama čiji dramski tekst prethodno nije objavljen kao knjiga, a tri su nastala prema djelima stranih pisaca, zaključila je Rosanda Žigo.
Zlatko Vidačković naglasio je da knjiga nije PR hrvatskog filma nego da teži objektivnom sagledavanju suvremene hrvatske kinematografije sa svim njenim usponima i padovima, detektira izazove s kojima se ona suočavala i trendove koji su je obilježili, opisuje njen kvalitativni i kvantitativni rast te da nije autorska, subjektivna, filmskokritičarska knjiga nego je znanstvena i sintetska; nije ni samo komunikološka ili samo filmološka, ona je multidisciplinarna jer se u njoj udružuju društvene, preciznije informacijske i komunikacijske znanosti – od filmskih kritika kao novinarskog žanra i filma kao masovnog medija i njegove društvene uloge, do humanističkih znanosti – filmologije kao znanosti o umjetnosti, prvenstveno u poglavlju o žanrovima, i kroatistike u poglavlju u ekranizacijama hrvatskih pisaca. Monografija prvenstveno ukazuje na važnost filmske kritike, rekao je, jer valorizacija kritičara je ono što daje detaljnu krvnu sliku jedne kinematografije, ono što donosi analizu svih aspekata nekog filma, ono što ukazuje na vrline i mane koji film čine umjetničkim djelom ili šundom, i na taj način pomaže kinematografiji da bude sve bolja, a znanstvenim istraživačima daje građu za analize, usporedbe i komentare.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....