ŽIVOTNA ISPOVIJEST UMIROVLJENOG ČELNIKA HRT-a 'Ja sam samo za jednu ulogu zbiljski bio zainteresiran, ali moj se vlak na toj stanici nije zaustavio'

Od odlaska Vanje Sutlića u mirovinu prošle su dvije godine. Poznati HRT-ov urednik i novinar, kojemu je ta profesija bila izbor već od gimnazijskih dana, većinu radnog života dao je javnoj radioteleviziji. Sada je samo jedan od njezinih gledatelja. Iako, naravno, kako kaže, program ne može pratiti a da ne razmišlja što se događa s “one strane” kamere, televizija mu više nije opterećenje i stres.

Psić Tango

Posvetio se uređenju kuće u Stubičkim Toplicama, kamo će se preseliti za stalno kada i njegova supruga, HTV-ova urednica Inja Svetl, ode u mirovinu. Obnovio je krov, prozore, fasadu, ugradio dodatni sustav grijanja, posadio novi vrt. No ono što mu je pri tome najvažnije, zamišljeno je to kao mjesto za druženje s obitelji i prijateljima - velika terasa i vinski podrum s ogromnim stolom za kartanje. Igra se većinom bela, a onda i remi kada se pridruže supruge.

- Moram priznati da uživam. Već sada tu praktički boravim stalno, u Zagreb skočim samo kada imam neku obavezu - govori Sutlić dok se od njega ne odvaja novi član obitelji, tromjesečni psić Tango pasmine lhasa apso. Djeluje vrlo smireno, baš kao i njegov gazda, što je zapravo čudno jer dok je bio na čelnim pozicijama na Prisavlju, mnogi ga pamte po žustrom tonu i vatrenom temperamentu. Novinarski dani, lako se primijeti, ni najmanje mu ne nedostaju.

- Neki ne mogu bez posla, a neki ne mogu ni bez cirkusa. Problem je što je taj posao svojim intenzitetom uzimao ogromno vrijeme u našim životima, tako da se niste ni s obitelji ni s drugim životnim stvarima bavili onako kako bi to trebalo. Živjeli smo krajnje neurednim, često nepredvidljivim životom jer svaki dan nosi novi događaj. A ni vatrogasci nemaju svaki dan požar. Ipak, moja prilagodba na mirovinu bila je relativno laka. Nakon odlaska s mjesta glavnog ravnatelja HRT-a krajem 2009., sljedeće četiri godine proveo sam na Prisavlju relativno mirno, pa ni mirovinu nisam doživio kao šok. Sad se, kaže Sutlić, osjećam bolje i psihički i fizički jer, napokon, imam dovoljno vremena za obitelj i za sebe.

Nove želje

- Mirovina mi je dala slobodu da napokon ostvarim i neke druge želje - od uređenja kuće do češćeg druženja s obitelji i prijateljima, da imam vremena i za unuka kojeg sam u međuvremenu dobio. I da nervoza koja je pratila posao - a ja sam od 2001. neprekidno bio u vrhu HRT-a, sa svim cirkusima i napetostima koje su tu kuću kontinuirano pratile - napokon nestane. Zato je umirovljenje za mene bilo samo pozitivan šok - odgovara Sutlić.

No kada sagledava svoj profesionalni život, pa i program HTV koji sada prati kao gledatelj, neminovno se uvijek vraća na razdoblje od 2007. do 2009. kada je bio prvi čovjek HRT-a. Bilo je to vrijeme kada se našao na žestokom udaru kritika i optužbi. U prvom razdoblju imputirali su mu da je promijenio prezime krijući da je navodno srpskog podrijetla, potom je pak sve otišlo u suprotnost s optužbom da je navodno imao hrvatski šovinistički ispad. Pritom su ga “lijevi” optuživali da je desni, a “desni” da je lijevi. Spominjale su se i raznorazne malverzacije na Prisavlju.

Naravno, kaže Sutlić, ništa od toga nije točno. I, eto, nakon cijele hajke, čim sam odstupio s mjesta glavnog ravnatelja HRT-a, sve je gotovo preko noći prestalo i privatno i poslovno. Čim sam se interesnim skupinama maknuo s puta, čak su i tračevi prestali.

Miladinov u čudu

Na tadašnjoj Radio-televiziji Zagreb počeo je raditi 1973., nakon diplome na Fakultetu političkih znanosti. Sutlić dolazi iz vrlo obrazovane, ugledne obitelji. Njegov otac, također Vanja Sutlić, bio je poznati hrvatski filozof i sveučilišni profesor, koji je uvelike utjecao na njegova životna načela.

- Znao mi je govoriti, ‘Ako želiš misliti, onda moraš misliti samo strogo i ozbiljno’. No nikada nije utjecao na mene što ću odabrati kao svoj životni put i poziv. Nisam tako ni ja na svoju djecu, iako mi je kći novinarka, dok je sin odabrao glazbenu produkciju i proizvodnju zvuka - dodaje.

No daleko od toga da se nije tu i tamo morao suočavati s predbacivanjima i insinuacijama kako mu je očevo ime pomoglo u karijeri.

- Nije me ni najmanje zbunjivalo kada bi mi spočitnuli da sam mali sin velikog oca. Samo bih uzvratio: ‘Da sam ja mali sin velikog oca, to je normalno, ali što je tebe spriječilo da uz malog oca postaneš velik?’ - uz smijeh govori Sutlić.

Kada je stigao na Prisavlje, na čuđenje pokojnog TV velikana Angela Miladinova, rekao je da više preferira unutarnju politiku, nego pomodnu vanjsku ili sport. - A to je za mene - kaže Sutlić - bilo gotovo uvjetovano - kao sudionika famozne ‘68., trenutka velikih promjena, iz generacije koja je udahnula taj dašak slobode i popuštanja političke stege.

Prošao je sve stepenice u novinarstvu, koje su se tada sporo prolazile. Pa kada je 1982. imenovan za urednika redakcije unutarnje politike, to se smatralo strelovitim uspjehom.

- Stariji kolege stalno su me upozoravali, jedno si ti, a nešto sasvim drugo tvoja medijska slika, nemoj nikada to pomiješati. Meni je, priznajem, zbilja nevjerojatno kada netko nakon pet, pa i deset godina za sebe misli da je gotov novinar. Pa ja i nakon više od 40 godina u profesiji mislim da bih imao još toga za učiti da se novinarstvom i dalje bavim - kaže Sutlić.

Godine 1986. postaje zamjenik urednika Informativno-političkog programa sve do početka ‘90-ih. Uređivao je i ciklus “Izbori ‘90.”, uveo izravno prenošenje saborskih sjednica, a potom pokrenuo emisiju “Izbor”, a zatim i “Slikom na sliku” u dogovoru s Božom Sušecom i Miroslavom Lilićem. Bile su to rijetke emisije u kojima su se mogli prepoznati različiti interesi i stavovi zemalja bivše države.

Upravo u to vrijeme ‘91. - ‘92. odigravalo se i jedno od najružnijih poglavlja u HRT-ovoj povijesti. Dugogodišnjim novinarima i urednicima, poznatim i manje poznatim imenima, dok je generalni direktor bio Antun Vrdoljak, a na čelu Informativno-političkog programa Tomislav Marčinko, preko noći je zabranjen ulaz na HTV. Sutlić nije bio među njima, no ubrzo je i sam otišao.

- Mnogi i danas misle da su ljudi dobivali otkaze samo zbog svoje nacionalnosti, no nisu. HRT je prošao ‘čišćenje’ bez nekog jasnog kriterija. Nije to bilo ni članstvo ili funkcija u Partiji jer su dojučerašnji vodeći kadrovi bivšeg režima postali najveći glasnogovornici novoga. To čišćenje bilo je uglavnom potpuno osobne naravi. Na listi su se našli ljudi koji se jednostavno nisu sviđali onome tko je tada imao moć da komandira po HRT-u. Od tog trenutka srušeni su i svi profesionalni kriteriji napredovanja. Na mjesto tih otjeranih ljudi, takoreći s ulice, dovedeni su novi. Svojim prebrzim dolaskom na ekran i pozicije uređivanja, dobili su pogrešnu sliku o vlastitoj vrijednosti i ulozi na javnoj sceni - ističe Sutlić i navodi da se tada HRT, pod krinkom ratnih zbivanja, vratio, što se tiče novinarskih sloboda, ali i odgovornosti prema javnosti, u razdoblje prije ‘66.

Epizoda s biznisom

- Krajem ‘93. odlučio sam otići. Gadio mi se način takvog upravljanja kućom. Nisam mogao ništa napraviti, a nisam mogao biti tihi promatrač tuđih nevolja. Uzeo sam sitnu otpremninu, toliko sitnu da sam s tim novcem samo auto popravio - priča.

Nakon odlaska s Prisavlja pokušao se prvo baviti biznisom, zatim je radio za jednu njemačku tvrtku, bio dopisnik za švedski radio, sve dok ga nije pozvao Mladen Maloča da pokrenu tjednik Fokus. Kada je Fokus, voljom izdavača, skrenuo previše u desno i crnilo, Sutlić se početkom 2001. vraća na HRT i postaje urednik Dnevnog programa. Bilo je to vrijeme začetka nove slobode, još neviđene u našim medijima, a posebno na HRT-u, čiji novinari, nažalost, kaže, nisu znali iskoristiti taj period i trajno sačuvati njegove prave vrijednosti. U međuvremenu postao je pomoćnik glavnog ravnatelja za HTV, da bi odlaskom Mirka Galića prvo bio vršitelj dužnosti, a potom u drugom pokušaju i glavni ravnatelj HRT-a.

- Da sam vidio nekoga koga bih mogao priznati i prihvatiti kao njegova nasljednika, ne bih se uopće kandidirao. Javio sam se samo zato, zvučat će prepotentno, jer tada boljeg od mene nije bilo. Bio sam najpogodnija osoba i zato što nisam pripadao niti jednom vladajućem bloku ili interesu. To, naravno, ne znači da nemam svoj svjetonazor, nego da sam ga samo smatrao svojom privatnom stvari u obavljanju javnog posla od općeg interesa.

Politika i televizija

Međutim, iako se i danas smatra, u tom razdoblju, najboljim izborom za čelnog čovjeka HRT-a, Sutlić, na iznenađenje, otvoreno priznaje da nije uspio na toj poziciji.

- Bilo mi je stalo da se HRT vrati proizvodnji trajnih visokovrijednih sadržaja: serija, filmova, dokumentaraca i kvalitetne domaće glazbe. Želio sam osigurati da budemo vjerodostojni i građanima najpouzdaniji, konačni izvor informiranja. Bezuspješno. To je tražilo privrženost profesionalnim kriterijima i odricanja. Većina je ipak krenula lakšim putem. Nakon kratkog razdoblja slobode, mnogo se novinara - ovdje prvenstveno govorim o HTV-u - priklonilo jednoj ili drugoj političkoj strani i to se danas vidi - čast iznimkama. Žao mi je da su - nakon gotovo jednog cijelog ljudskog vijeka, koliko ima HTV - osobni stavovi novinara uočljivi na ekranu. Nije čak to toliko stvar šefovske politike koliko je izraz interesnih grupa na HRT-u povezanih s interesnim grupama u društvu . Živio sam u iluziji vjerujući da bi trebalo završiti razdoblje polarizacije na ljevicu i desnicu, veće i manje Hrvate i to sam pokušao postići reformom HRT-a kako bi se posvetili visokokvalitetnom i objektivnom informiranju - govori Sutlić. Međutim, to je, nastavlja, na lijevci shvaćeno kao priklanjanje desnici, a na desnici kao prikriveno ljevičarenje. Nije naišao na razumijevanje niti jedne političke opcije, niti onih koji su ga izabrali. Naprotiv.

- Zamjerali su mi što sam prihvatio Hloverku Novak-Srzić za glavnu urednicu Informativnog programa HTV-a, no tada nije bilo boljeg, ponajprije profesionalnog, izbora od nje. Ta Hloverka do matematičkih je vrijednosti pokušavala od sebe odagnati da je pristrana i znalo se dogoditi da je preforsirala nazočnost onih kojima nije sklona, da bi održala balans. Šest godina poslije, opet smo u neravnoteži od emisije do emisije. Usporedite, uostalom, tadašnju gledanost Dnevnika s današnjom - dodaje.

Slučaj Hlo

Nakon gotovo tri godine na čelu HRT-a stavio je mandat na raspolaganje i odstupio.

- Moja ideja nije bila da čuvam poziciju glavnog ravnatelja. Želio sam s tom funkcijom nešto postići i rado sam otišao s nje, shvativši da neću uspjeti. Mene srušiti bio je interes desne poduzetničke i političke grupacije koju je u Programskom vijeću HRT-a predstavljao dvojac Đuro Popijač i Siniša Grgić, a koji su, interesantno, našli najbolje sugovornike u ljevičarima poput Marine Škrabalo, Damira Grubiše i Sanje Modrić - ističe Sutlić. Kako se nije, nastavlja, htio nikome dodvoravati, odlučio je priznati neuspjeh. Međutim, ne žali što se prihvatio tog posla.

- HRT mi je pružio sve što se možete zamisliti. Proveo sam u toj kući zanimljiv život, vidio svijeta, upoznao relevantne osobe, otvorio horizonte. No, iskreno, ja sam samo za jednu ulogu u svom životu zbiljski bio zainteresiran: biti glavni urednik informativnog programa. No moj se vlak na toj stanici nije zaustavio - zaključio je Sutlić na kraju.