Za film koji se bavi senzacionalistič-kom temom koja redovno diže nakladu novina i povećava “rating” TV emisija, “ Zaraza” je neuobičajeno suzdržano ostvarenje. Nikakvo čudo kad ga je režirao Steven Soderbergh , jedan od pionira američkog nezavisnog filma, koji se možda u Hollywoodu osjeća poput uljeza, ali svojim radovima bez muke osigurava budžete o kojima autsajderi mogu samo sanjariti. Znatan dio zasluga za neobičan dojam “Zaraze” pripada njegovu scenaristu, posljednjih godina čestom suradniku Scottu Z. Burnsu.
Bez emocija
Dramski okvir je krajnje modernistički koncipiran, jer se započinje drugim danom zaraze, a završava prvim, dok je većina poznatih glumačkih imena iskorištena nesmiljeno: zvijezde nestaju i umiru već kako priča zahtijeva, požrtvovni liječnici prikazani su bez patetike, a uznemirujuće širenje bolesti prikazano je bez ikakvih emocija.
Također, rijedak je slučaj za hollywoodski film (koji je, uzgred, napravljen u koprodukciji s kompanijom iz Ujedinjenih Emirata) da događaje ne prikazuje isključivo iz vizure Amerikanaca: ima tu ljudi svih rasa i nacionalnosti, a kad god smrtonosni virus pogodi neku veliku svjetsku metropolu, Soderbergh i Burns metodično navedu njezin broj stanovnika, tek da se zna kakve bi mogle biti posljedice.
Smrt ljubavnika
Autori izbjegavaju opreku dobrih, nedužnih ljudi i zločestog virusa. Već u samom početku, nezaposleni Amerikanac ( Matt Damon ), nekim čudom otporan na opaku bolest, doznaje da ga je supruga ( Gwyneth Paltrow), prva žrtva te zaraze, prevarila tijekom povratka kući s poslovnog puta i time, dakako, skrivila smrt ljubavnika.
Šef Centra za kontrolu i suzbijanje oboljenja u Atlanti ( Laurence Fishburne) moralno će sagriješiti kad javi svojoj budućoj supruzi ( Sanaa Lathan) da se ukloni iz grada kojem prijeti epidemija: stotine tisuća drugih nisu imali sreću da im je bliska osoba visokopozicionirani liječnik. Mladi Kinez ( Chin Han) smatra posve legitimnim oteti specijalistkinju Svjetske zdravstvene organizacije ( Marion Cotillard) kako bi nabavio lijek za svoje rodno selo.
Susjed neprijatelj
Soderbergh i Burns prikazuju visokoorganizirani svijet koji komunicira mobitelima, putem interneta i kojekakvim drugim čudima moderne tehnike, no koji se raspada brže nego što možete i zamisliti kada mu zaprijeti ozbiljna kriza: u takvoj situaciji, nemojte se začuditi ako vam susjed provali u kuću sa sačmaricom u ruci i otme vam zadnji komadić hrane.
Povrh svega, ironično je da takve epidemije započinju pukim slučajem i da je u skoroj budućnosti moguće prognozirati barem nekoliko takvih katastrofa. Znakovito je da vam je takvu priču servirao filmaš koji je ne tako davno ekranizirao biografiju Che Guevare.