ART HOROR STIGAO NA NETFLIX

VELVET BUZZSAW - KRVAVA OSVETA UMJETNOSTI GRAMZIVIM TRGOVCIMA I KRITIČARIMA Zanimljiva satira smještena je u milje kolekcionara i kustosa Los Angelesa

Zawe Ashton i Jake Gyllenhaal
 Profimedia, Hollywood Archive
 

Koliko god je ponekad šteta što neke filmove danas uopće nemamo prilike gledati na velikom platnu, teško je ne biti oduševljen kada na omiljenom streaming servisu, u ovom slučaju Netflixu, vidimo friški naslov koji je netom imao svoju premijeru na Sundanceu. Pa smo tako nekoliko dana nakon publike u Park Cityju u američkom Utahu pogledali novi art horor s Jakeom Gyllenhaalom “Velvet Buzzsaw”, redatelja Dana Gilroya.

Urnebesna zafrkancija

Film je zanimljiv na više nivoa. Posrijedi je satira na svijet suvremene umjetnosti koji posljednjih godina postaje sve češća filmska tema. U Cannesu je prije dvije godine Zlatnu palmu osvojio film Rubena Östlunda “Kvadrat”, također smješten u kontekst suvremene umjetnosti, u ovom slučaju europske. I dok je u izuzetno zabavnom Östlundovu filmu pretenciozna i nerazumljiva umjetnost bila tek poligon za otrovnu i preciznu kritiku društva koje s jedne strane robuje političkoj korektnosti, a s druge je u žrvnju neprestane potrebe za izazivanjem pažnje, “Velvet Buzzsaw” je na trenutke urnebesna zafrkancija na svijet bogatih i njihovu potrebu da viši smisao nalaze u nečemu što zapravo ne razumiju, ali su spremni na to potrošiti golem novac. Uostalom, i Tom Ford je svoj film-noir iz 2016. “Noćna stvorenja” pozicionirao u hiperdizajnirani život vlasnice galerije umjetnina u Los Angelesu koju tumači Amy Adams.

Kreativni tandem

Velvet Buzzsaw u urbanom slengu označava vaginu, odnosno kunilingus. U Gilroyevu filmu to je ime punk benda čija je članica u mladosti bila beskrupulozna dilerica umjetnina Rhodora Haze koju sjajno utjelovljuje Rene Russo. I ovaj film se događa u Los Angelesu, a centralni lik je likovni kritičar Morf Vandewalt kojega tumači Jake Gyllenhaal. To je drugi film koji je ovaj glumac snimio s Danom Gilroyem. U njegovu prvijencu “Nightcrawler” Gyllenhaal je glumio ljigavog i beskrupuloznog novinara lokalne televizije, a njegova opaka šefica bila je također Rene Russo. To i ne čudi jer je Russo Gilroyeva supruga. Ovaj 60-godišnji režiser, koji je debitirao doista vrlo kasno, dolazi iz teškaške kalifornijske umjetničke obitelji; njegov otac je Pulitzerom ovjenčani dramski pisac Frank D. Gilroy, a majka kiparica Ruth Dorothy. Otud valjda tako dobro poznavanje suvremene umjetničke scene. Gilroy i Gyllenhaal očigledno jako dobro funkcioniraju u kreativnom tandemu: 39-godišnji glumac krajnje je uvjerljiv kao pomalo warholovski, biseksualni art kritičar koji nas zapanjuje, ali i nasmijava svojim vibrantnim i eruditskim leksikom.

Film počinje na velikom sajmu suvremene umjetnosti Art Basel Miami gdje upoznajemo sve glavne protagoniste horora koji tek slijedi; osim Morfa i Rhodore Haze, tu je i Gretchen, glumi je Toni Collette, direktorica nekog velikog muzeja čiji je lik, kažu američki kritičari, oblikovan prema nekadašnjoj glavnoj kuratorici Muzeja suvremene umjetnosti u Los Angelesu Helen Molesworth. Samo su dva umjetnika na koje nam se skreće pažnja: još uvijek lukrativni, ali kreativno potrošeni Piers kojega glumi John Malkovich te nadolazeća zvijezda, ulični umjetnik Damrish (Daveed Diggs).

Toni Collette, Rene Russo,
Profimedia, Hollywood Archive
Toni Collette i Rene Russo

Tu je i suparnica Toni Collette iz serije “Wanderlust” Zawe Ashton koja glumi Jennifer, ambicioznu asistenticu Rhodore Haze koja jednog jutra na hodniku svoje zgrade nabasa na leš. Ubrzo otkrije da je u stanu preminulog susjeda gomila fantastičnih, vrlo intenzivnih slika. Pomalo nalikuju na dojmljiv, ekspresionistički rukopis Francisa Bacona. U filmu inače vidimo i prepoznatljive, predimenzionirane fotografije ljudi street art umjetnika trenutka JR-a, kao i jedan krasan autoportret Luciana Freuda. To je barem ono što sam prepoznala.

Svi polude za slikama nepoznatog umjetnika za kojeg se ispostavi da je Ventril Dease, mentalno nestabilan slikar kojega je otac zlostavljao u djetinjstvu da bi ga na kraju, kad odraste, Ventril ubio. Nakon razdoblja provedenog u umobolnici ostatak života provede slikajući, skriven od javnosti. I dok Morf oduševljen počinje pisati knjigu o njemu, a mlada i ambiciozna Jennifer se u paktu sa svojom šeficom preko noći obogati, počinju se događati neobične, strašne stvari. Naime, Ventrilove slike postaju žive baš kao i ostala umjetnost koja se počinje osvećivati pohlepnim i beskrupuloznim trgovcima, kustosima, kritičarima... Tu film počinje pomalo nalikovati na Cronenberga u nekoj light inačici, a stradanja zlih protagonista se zbivaju u najboljoj tradiciji trash fimova. Najzabavnija je pogibija Gretchen čiju ruku pojede velika skulptura Sphera, nešto ranije prodana za silne milijune dolara. Kada u galeriju drugo jutro uđu posjetitelji, pa tako i skupina djece, svi pomisle da su lokve krvi i leš dio umjetničke instalacije. Sve dok ne dođe mlada tajnica Coco (glumi je Natalia Dyer iz “Stranger Things”) i prestravljena na podu prepozna svoju izmasakriranu šeficu. Na meti povampirane umjetnosti nađu se svi oni koji su se okoristili slikama Ventrila Deasea. Kada Rhodora Haze iz svoje velebne vile na brdima Los Angelesa izbaci svu umjetnost i odahne pomislivši da je spašena, glave joj dođe tetovaža cirkularne pile na zatiljku. Jer, i tetovaže su umjetnost, zar ne? Kažete trash? Svakako, ali istovremeno i jako zabavno.

Ozbiljan igrač

Netflix je i ovim filmom pokazao kako je postao ozbiljan igrač u domeni igranih filmova. Njihova “Roma” Alfonsa Cuarona je kritičarski miljenik sezone i najozbiljniji kandidat za Oscara. Koliko god se donedavno sumnjalo da će Američka filmska akademija dopustiti filmovima sa streaming servisa da se ubace u igru velikih. Također, posebno su uspješni i u produkciji, nazovimo ih, light horora za obiteljsku večer pred televizorom, kao što je megauspješni i uopće ne tako loš “Bird Box” sa Sandrom Bullock. A svoj drugi život na malim ekranima je upravo na Netflixu počelo i “Mjesto tišine” Johna Krasinskog s Emily Blunt. “Velvet Buzzsaw” spada u nešto manje komercijalnu no više šmekersku nišu, što ga ipak ne čini ništa manje zabavnim i zanimljivim. Za ljubitelje suvremene umjetnosti, ali i bizarnih horora - tople preporuke.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 16:51