Večeras u kinu Tuškanac pogledajte najstrašniji horor ikad snimljen u Jugoslaviji. Tko u seoskom mlinu prespava, više se ne budi...

U seoskom mlinu događaju se bizarne stvari. Tko u njemu prespava, nikada se više ne budi. S obzirom na zastrašujuća događanja, stanovnici Zarožja više se ne usuđuju mljeti noću pa ne uspijevaju samljeti dovoljno brašna. Kada naiđu na siromašnog i smrtno zaljubljenog Strahinju, seljani ga nagovore da postane seoski mlinar. Kako bi se dokazao pred ocem odabranice svoga srca koji mu odbija dati kćerinu ruku, Strahinja je spreman prenoćiti u mlinu opsjednutom vampirima. Ujutro pak, suprotno svim očekivanjima, mladić je pronađen živ. Jedan je to od začudnih trenutaka kultnog srpskog horora "Leptirica" iz 1973. godine.

Prvi jugoslavenski horor film redatelja Đorđe Kadijevića temeljen je na pripovijetci "Posle devedeset godina" (1880.) Milovana Glišića, te legendama o "prvom srpskom vampiru" Savi Savanoviću, a neki su ga smatrali "jednim od najstrašnijih horora" jer je jedan Makedonac za gledanja filma navodno pretrpio infarkt te skončao, piše Radio Sarajevo. Film (u kojem glavne uloge igraju Petar Bozović, Mirjana Nikolić te Slobodan Cica Perović), kao i knjiga, oslanjaju se na srpski folklor.

Upravo redatelja ovoga horora Jovan Ristić, koautor knjige "Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike", te autor horora, filmski te književni kritičar Dejan Ognjanović ističu, čija se godina rođenja poklapa s godinom proizvodnje navedenoga filma, kao ključnu figuru srpskog filma fantastike, piše časopis Prosvjeta.

Za razliku od japanske i južnokorejske kinematografije čiji horori čine dio svjetske kinematografije, srpska produkcija ne broji više od dvadesetak horor naslova; od čega je dio namijenjen televiziji, dio se nikada nije prikazivao u kinima, a dio sadrži samo elemente horora, no nije dominantan žanr filma.

"Srpski je doprinos horor književnosti ili filmu iznenađujuće mali ako se ima u vidu bogatstvo fantastičnih i jezivih motiva u ovdašnjoj narodnoj tradiciji" iznosi Ognjanović u svojoj studiji "U brdima, horori".

"Fantastika u srpskom igranom filmu ima status izuzetka (…) ali tamo gde ju je bilo, sijala je u svom punom sjaju", piše Ristić u knjizi "Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike",

Baš u ‘Leptirici‘, filmu koji se smatra prvim pravim horor filmom u srpskoj kinematografiji, prvi put će, piše Prosvjeta, u punom sjaju bljesnuti fantastika.

Kadijević je, dodaje Prosvjeta, u filmu vidio "mogućnost razrješenja duboko egzistencijalne situacije. Radeći s materijalom koji snažno prodire u ontološki prostor, u vrijeme – oba pojma u filozofskom smislu – redatelj ima snažno osjećanje o efemernosti svakodnevnog života". Njegov horor je, stoga, "metafizički horor"" kojem cilj nije samo plašiti, već progovarati o metafizičkom strahu.

Film se u Kinu Tuškanac može pogledati danas u 19 sati u sklopu ciklusa "Ponovno radi bioskop: TV film u kinu".