Glumici stiže primamljiva poslovna ponuda. Preduvjet? Mora obrisati sve političke objave i šutjeti

Posljednjih se godina niz naših kolega i drugova sa srpske kulturne i akademske scene našao pred vraškom dilemom. Ne vole sadašnju vlast u Srbiji, željeli bi promjenu. Ali ako se odviše očito uključe u prosvjede, posljedice mogu biti grdne. Ljudi gube plaću, ne prolaze im projekti, ne dobivaju uloge, zapinju im karijere. Koja je cijena govora, a koja šutnje?

Ovih dana u kinomrežu kreće film koji se bavi tom dilemom, a ne bavi se Srbijom, nego - Turskom. Riječ je o filmu "Žuta pisma" njemačko-turskog redatelja İlkera Çataka. Riječ je o filmu koji je u veljači ove godine osvojio Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu.

Junaci "Žutih pisama" su bračni i umjetnički par: glumica Derya (Namal) te pisac i dramaturg Aziz (Biçer). On vodi ankarsko nezavisno kazalište u kojem ona glumi. Etablirani par pojavi se na demonstracijama, glumica na društvene mreže pušta objave protiv vlade. Slijedi odmazda: otkažu im poslove u teatru. Par se seli u Istanbul, gdje pisac preživljava taksirajući, a žive kod njegove mame. Tada Deryi stiže mefistovska ponuda: unosan angažman u popularnoj, ali bedastoj sapunici. Steći će i novce i vidljivost. No preduvjet komercijalne televizije je da glumica obriše sve političke objave i ubuduće šuti. Suprug je bijesan jer i njegova je karijera zaglavila, a zašto? Derya se pak ljuti na njegovu ljutnju; na koncu, izbavit će ih oskudice. Vlast nije uspjela samo kazniti par umjetnika. Uspjela je nešto gore: okrenula ih je jedno protiv drugog.

Redatelj İlker Çatak rođen je 1984. u Berlinu. Odrastao je u Turskoj, ali mu je filmska karijera vezana za Njemačku. Pročuo se 2023. svojim četvrtim filmom "Zakon zbornice", o učiteljici koja posumnja na to tko je kleptoman koji potkrada po školi. Film, koji je zaista vrlo dobar, dobio je nagradu za najbolji njemački film godine i nominiran je za EFA.

Çataku je očito bilo jasno da "Žuta pisma" ne može snimati u Turskoj, pa je film snimao u Berlinu i Hamburgu koji (i ne težeći uvjerljivosti) glume Ankaru i Istanbul. Scene filma zbivaju se na neprikrivenim njemačkim lokacijama, od teatra do sudnice. Filmu je to dalo neočekivani, nadrealan efekt: imate dojam da se "Žuta pisma" danas-sutra mogu dogoditi bilo gdje. Neželjeni produkcijski hendikep dodao je "Žutim pismima" premaz jezivosti.

ŽUTA PISMA (Njemačka 2026), režija: İlker Çatak, uloge: Özgü Namal, Tansu Biçer, Kino Mediteran

Ocjena: 4 i pol