Udovica Angela spletom okolnosti postaje njegovateljica čovjeku odgovornom za smrt njezina supruga...

Zagrebačka premijera filma Čovjek bez krivnje redatelja Ivana Gergoleta, nastalog u suradnji slovenske, talijanske i hrvatske produkcije (Propeler Film), održat će se u utorak, 24. listopada, u kinu Kinoteka (Kordunska1), nakon čega će film u distribuciji Zagreb Film Festivala započeti s redovnim prikazivanjem u kinima.

Dugometražni prvijenac Ivana Gergoleta (Ples s Marijom) kritički je izvrsno primljena psihodrama o udovici Angeli koja spletom okolnosti postaje njegovateljica čovjeku odgovornom za smrt njezina supruga. Čovjek bez krivnje imao je svjetsku premijeru na festivalu Black Nights u Talinnu, a hrvatskoj je publici predstavljen u programu 70. Pulskog filmskog festivala.

Čovjek bez krivnje

/Zff

Smješten u okolicu Trsta, film odvažno istražuje univerzalne teme krivnje, oprosta i suočavanja s prošlošću. U pozadini se skriva i kompleksna tema sustavnog trovanja azbestom, kojem je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu na radnom mjestu izloženo 125 milijuna ljudi, a najveće su stope smrtnosti zabilježene u građevinskoj industriji.

Time se razotkriva i temeljni ideološki aspekt filma, onaj klasni, kojim se Gergolet bavi na iznimno pažljiv i sofisticiran način kada postepeno razotkriva Angelino slovensko podrijetlo te činjenicu da njezin preminuli suprug dijeli sudbinu s ostalim radnicima, najčešće imigrantima, koji su tijekom povijesti izgubili život gradeći zgrade i vile za pripadnike više klase. Njih u filmu zastupa upravo onaj naslovni "čovjek bez krivnje" pod imenom Gorian, koji je svoj dvorac izgradiona kostima otrovanih radnika. U širem društvenom kontekstu, konflikt dvaju glavnih protagonista nadrasta osobno te zadobiva kolektivni predznak. Činjenica da je riječ o velikom, ali često zanemarivanom problemu s kojim se nose uglavnom pripadnici marginaliziranih društvenih slojeva, dodatno osnažuje važnost ovog filmskog ostvarenja.

Iz Gergoletove socijalno osviještene perspektive nazire se i izrazito dokumentaristička pozadina njegova stvaralaštva (dokumentarac Ples s Marijom uvršten je 2014. u program prestižnog Tjedna kritike u sklopu Venecijanskog filmskog festivala, gdje je osvojio i nagradu Civitas Vitae prossima), ali vrijednost Čovjeka bez krivnje ne leži samo u snazi njegove poruke, nego i u pažljivim stilskim postupcima. Primjerice, motiv "trovanja iznutra" predočava se na dvije razine – na onoj fiziološkoj i na psihološkoj, pri čemu se osveta izjednačuje s otrovom koji polako upravlja Angelom i njezinim postupcima.

Riječ je o ostvarenju koje izbjegava plošnu karakterizaciju likova, a svojim tempom i temama približava se slow burn dramama s elementima trilera kakve pronalazimo i u opusu najvećih europskih redatelja poput Michela Hanekea (Amour, The Piano Teacher). Pridodajte tome i sjajnu glumačku kemiju između slovenskog glumca Branka Završana (TIR, Ničija zemlja, Comic Sans) i etablirane talijanske glumice Valentine Carnelutti (Lude od sreće - nominacija za nagradu David di Donatello) i dobili ste neizostavno filmsko štivo okojem ćete razmišljati i dugo nakon što izađete iz kina.