U 60-im godinama MacGowan je fizička ruševina, izjeden alkoholom, no još je dječje bezobrazan

Britanski redatelj Julian Temple (1956) napravio je u životu neke dobre i popularne igrane filmove. Ipak, Temple je i bio i ostao ponajprije poznat kao možda najveći živući rock-dokumentarist. Od "Velike rock and roll prevare" (1979) do "Joe Strummer: budućnost je nenapisana" (2007) Temple je dokumentaristički ispisao povijest britanskog pop-rocka. No, nerijetko se zalijetao i u američki: njegov "Rekvijem za Detroit" (2009) nije samo prekrasna posveta Motown muzici, nego i elegija o jednom propalom postindustrijskom gradu.

Zagrebačka publika ovog je vikenda u prilici vidjeti još jedan u niski Templeovih muzičkih dokumentaraca. Dokukino KIC u petak i subotu prikazuje film "Shane MacGowan: priča o pjevaču Poguesa" (Crack of Gold: A Few Rounds With Shane MacGowan"), biografski film o utemeljitelju i lideru celtic-punk benda "The Pogues". Templeov film izlaže uz pomoć animiranih umetaka MacGowanov život od odrastanja u irskoj imigrantskoj obitelji u Londonu, preko muzičke karijere, do osobnih stranputica. MacGowan u filmu govori o svojim uzorima i idolima, o svom irskom identitetu, ali i - ponajviše - o ambijentu u kojem odrasta na useljeničkoj engleskoj periferiji. MacGowan je pritom ključni sudionik i sugovornik u filmu, a na kraju se pojavljuje i slikom. U ranim šezdesetim godinama života, irski je pjevač fizička ruševina, invalid izjeden alkoholom, ali još uvijek dječje bezobrazan, vispren i duhovit. Templeov "Crack of Gold" prikazuje se unutar vikend-programa DokuKina KIC posvećenog dokumentarcima. Osim filma o MacGowanu, na programu je i dokumentarac o Trumanu Capoteu "Truman Capote: Razotkrivanje", Amerikanca Ebsa Burnougha, te film "Sretan Božić, YiWu" srpskog autora Mladena Kovačevića. Film nas vodi u kineski grad u kojem se proizvodi većina božićnih ukrasa za Zapad. q