Mladi redatelj Ivan Planinić potpisuje režiju novog Gavellina premijernog naslova, Krležine "Legende", drame koja se rijetko izvodi u našim teatrima. Pa iako je već postavljao Krležu, ova predstava za svakog redatelja, pa tako i za njega, svojevrsni je izazov kako zbog intrigantne teme - u tom svojem tekstu Krleža kritizira Crkvu i kršćanstvo - tako i zbog same lokacije u tunelu Grič, gdje se izvodi na nekoliko punktova.
"Legenda" je prvi objavljen dramski tekst Miroslava Krleže koji, međutim, 30-ih godina pisac bitno prerađuje. U varijanti iz 1914. "Legenda" je podijeljena na četiri slike. Prva se zbiva u "uljiku, među maslinama" za mjesečne noći, druga u "istočnjačkoj krajini" u punom sjaju sunca, treća u getsemanskom masliniku za olujne noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, četvrta na Golgoti, na Veliki petak. Već u ovoj prvoj varijanti, prema Krležinim interpretima, dramski svijet "Legende" koncipiran je i izveden kao artistička "slika slike", tj. kao "odslik" poetskoga i mitskog svijeta Biblije, crkvenih obreda na Veliki petak, dramskih, pripovjednih i proznih tekstova što tematiziraju Isusov život i njegovu muku te popularnoga sakralnog slikarstva.
Mladenački tekst
Kako tumači dramaturg predstave i uz Planinića autor adaptacije teksta Dubravko Mihanović, kad je "Legenda" prvi put objavljena u Književnim novostima, 1914. godine, Krleži je 21 godina. "Ima nečeg istodobno vulkanskog i fragilnog u toj činjenici, jer pred nama je djelo autora koji je tek propisao i još ne zna kamo će sve svojim tekstovima dospjeti, što sve istražiti. Potkraj razdoblja hrvatske književne moderne mladi Krleža se javlja dramskim materijalom koji nagovješćuje ekspresionistička stremljenja; prva mu je drama, svjesno ili ne, mjestimično teško postavljiva, patetična u iskazu, pretenciozna u htijenju, statična u odnosima, ali i autentična u piščevom strastvenom nastojanju da uspostavi dijalog s onime s čime se ne slaže, što vidi kao opsjenu, manipulaciju, ‘šareni dim‘, i sve to kroz jezik koji se još traži, no već nagovješćuje onu neponovljivost Krležine rečenice, koja kao da se izlijeva iz grozničavog kovitlaca misli."
Krleža "Legendu", dodaje Mihanović, isprva namjerava tiskati u sklopu "biblijskog ciklusa" "Legende", a poslije je smatra dijelom (nedovršenog) ciklusa o "pet giganata" (Isus, Kolumbo, Michelangelo, Kant, Goya), da bi je 1933. uvrstio u knjigu drama, ponovno pod naslovom "Legende", ali s drugim izborom tekstova.
Scenska zahtjevnost
"Za tu priliku bitno je preradio komad; mi smo koristili obje verzije, mjestimično ih kolažirajući, te umećući dijelove Krležinih pjesama "Pjesma bezimenoga čovjeka na Golgoti", "Gospodine! Gospodine!" i "Jeruzalemski dijalog"".
Ova Krležina drama praizvedena je tek 1978. godine u zeničkom Narodnom pozorištu u režiji Slobodana Unkovskog, a svoju prvu izvedbu u Hrvatskoj imala je relativno nedavno; na Festivalu "Miroslav Krleža" 2015. godine postavio ju je Georgij Paro. Razloge tako malobrojnih uprizorenja "Legende", kako ističe Mihanović, vjerojatno treba potražiti u njezinoj scenskoj zahtjevnosti, ali i u činjenici da je posrijedi ekspresionistički teatar ideja, sinestezijskih nagnuća, slike, atmosfere.
"Zamisliti je zato u teatarskoj dvorani čini se manje prikladnim nego potražiti joj specifično prizorište izvan kazališne kutije. Upravo u tom smislu tunel Grič se doima kao kreativno mjesto za razigravanje ove Krležine drame, za oživljavanje njezine sugestivne atmosfere te uspostavljanje dijaloga prostora i svih sastavnica žive teatarske izvedbe: glume, scenografsko-kostimografskog pristupa, oblikovanja svjetla, glazbe i zvučne kulise, pokreta... Pritom i značenjski tunel svojom topografijom i ‘utisnutošću u grad‘ doprinosi slojevitosti značenja upisanih u Krležin predložak, jer ranokršćanske katakombe asocijacija su koja se nameće sama po sebi, spremna pretopiti se s likovima Isusa, Marije, Sjene, Jude..."
Govoreći o samom radu na predstavi, redatelj Ivan Planinić napominje, pak, kako svi Krležini tekstovi iz tog ciklusa traže snažniji konceptualni ulaz. "Ako im se pristupi kao komadima koji su gotovi za pozornicu, lako se možete poskliznuti. Zato su sve Legende relativno rijetko i postavljane. Osim toga, u ovom tekstu Krleža kritizira kršćanstvo i ulogu Crkve, pa je i to vjerojatno dodatni razlog."
Spoj dviju verzija
Tunel Grič pokazao se idealnim za postavljanje ovog Krležina komada. Veliko se finale, recimo, odvija u njegovu središnjem dijelu koji predstavlja ranokršćansku katakombu.
"Dok traje obnova Gavelle, predstave su se radile u alternativnim prostorima, a jedan od njih je bio je i tunel Grič. Katakombična atmosfera i mogućnost postajne prostorne dramturgije savršeno odgovaraju ovom tekstu", kaže Planinić.
Planinićeva predstava, međutim, posve je drukčija od svih prethodnih adaptacija ove Krležine drame.
"Osim što je u site-specific izdanju, adaptacija teksta koju smo zajednički radili Dubravko Mihanović i ja svojevrsni je spoj dviju spomenutih Krležinih verzija te je nadopunjena Krležinom poezijom koja se bavi istom tematikom. Budući da su dijelovi Krležina teksta postali i pop-songovi, sa sigurnošću možemo reći da ovakva verzija ‘Legende‘ dosad nije viđena", ističe Planinić. U predstavi je poseban naglasak na glazbi koju potpisuje Nikša Marinović.
Glumci su na tekstu počeli raditi nekoliko mjeseci prije prvih proba, još početkom godine. Isusa glumi Nikola Baće, a Mariju Nataša Janjić Medančić. U predstavi još igraju Franjo Dijak (Sjena), Domagoj Janković (Juda), Sven Medvešek (Lazar), Tara Rosandić (Marta), Antonija Stanišić Šperanda (Galilejka), Ana Kvrgić (Betanijka), Ivana Bolanča (Jeruzalemka), Ivan Grčić (Ivan) i Filip Šovagović (Simon).
"Predstava je gotova i već je nekoliko dana spremna za premijeru. Uvjeti rada u tunelu nisu isti kao u kazalištu, ali nije to ništa što glumačka i autorska ekipa, pa ni publika, koju željno očekujemo, ne bi mogla podnijeti", govori Planinić. Kaže i kako nije slučajno da se ova Krležina drama premijerno izvodi samo nekoliko dana nakon Uskrsa.
"Naravno da ništa od toga nije slučajno. Kao što je prostor izvedbe idealan, tako se i vrijeme premijere podudara s vremenom u godini u kojem se radnja teksta događa. Kritika koja je u tekstu prisutna jednako je tako prisutna i u predstavi, ali mislim da se zbog te kritike nitko ne bi trebao naći uvrijeđenim, prije bih rekao zamišljenim."
Jedinstveno iskustvo
Što može očekivati zagrebačka publika? Kakvo im kazališno iskustvo nastojite prenijeti?
"Sve do 20. travnja očekuje nas jedinstveno kazališno iskustvo. Putujući zajedno s Gavellinim glumcima kroz tunel Grič, za ovu priliku i uz pomoć kazališne čarolije pretvoren u podzemnu katedralu koja svojom impozantnošću ostavlja bez daha, zagrebačka će publika na drukčiji način vidjeti najpoznatiju biblijsku priču."