U nastavku donosimo:
- posljednju njemačku turneju Thomasa Manna kroz podijeljenu zemlju i hladnoratovske protokole
- središnju ulogu Erike Mann te odnos oca i kćeri u sjeni egzila, cenzura i kulturnih prijepora
- susrete s figurama poslijeratne scene, od Gustava Gründgensa do nasljednika Wagnera
- filmski potpis Paweła Pawlikowskog i crno-bijelom estetikom obilježenu viziju poratne Europe
- iskustva i stavove aktera koji otkrivaju napetost između umjetnosti, politike i osobnih rana
Godine 1949. Thomas Mann je imao 74 godine. Za sobom je već imao objavljene sve svoje ključne, antologijske knjige. Još u ranim pedesetima dobio je Nobelovu nagradu za književnost koja mu je potpirila ionako enormni ugled. Mann je bio najveći živući klasik njemačke književnosti.
Međutim, u Njemačku, svoju domovinu, u tom trenutku nije ugazio već šesnaest godina.
Dolazak Hitlera i nacista na vlast 1933. Thomasa je Manna zatekao na turneji. S te se turneje više nije vratio u zemlju. Mann je imao razloga za podozrenje prema nacistima. Žena mu je bila pokrštena Židovka, što znači da mu ni djeca nisu bili arijevci. Kći Erika mu je bila lezbijka, sin i brat socijalisti, a njega samog nacisti su gledali poprijeko, što zbog antinacističkih predavanja i govora što zbog novele "Mario i...