Tek što su pronašli sreću, Forresta Gumpa i njegovu Jenny razdvojila je njena prerana smrt. No, točno trideset godina od jednog od najpamtljivijih filmskih naslova, glumci Robin Wright i Tom Hanks, koji su interpretirali tragične ljubavnike, zahvaljujući redatelju "Forresta Gumpa" Robertu Zemeckisu, ponovno će osvanuti zagrljeni na filmskome platnu. Zvijezdu "Kuće od karata" i dvostrukog Oskarovca još jednom je, dakle, spojio redatelj hitova poput "Lova na zeleni dijamant (1984.), "Smrt joj dobro pristaje" (1992.), "Brodolom života" (2000.) te franšize "Povratak u budućnost" (1985. - 1990.). Wright i Hanks u njegovu će novu filmu "Here" utjeloviti nove protagoniste; Margaret i Richarda Younga, kroz čiju priču Zemeckis i ovoga puta putuje kroz vrijeme.
Film, temeljen na istoimenu stripu Richarda McGuirea pripovijeda, naime, povijest jedne lokacije (fokus je na desetljećima tijekom kojih na toj lokaciji žive Margaret i Richard), a njegova se radnja odvija u dalekoj prošlosti, dalekoj budućnosti te raznim vremenskim periodima između. Istodobno, spomenuto putovanje kroz vrijeme odražava se i na mijene kroz koje prolaze lice i tijelo likova, što omogućavaju najnovije upotrebe tehnologije. Zahvaljujući tim digitalnim mogućnostima glumica na pragu šezdesetih i gotovo deset godina stariji Hanks, portretirali su čak i tinejdžerske verzije svojih likova. Uz pomoć digitalnog pomlađivanja, Hanksovo lice djeluje mlađe, a figura mu je vitkija. Kosa mu je gusta i kovrčava, kakvu je pamtimo iz filmova iz osamdesetih poput "Splasha".
O Zemeckisovoj fascinaciji promjenama kroz vrijeme svjedoče kako "Forrest Gump", tako i trilogija "Povratak u budućnost", piše BBC, koji ukazuje i na činjenicu da slavnog redatelja zanimaju i digitalne inovacije. Takve mogućnosti otvaraju vrata eksperimentiranju, no unutar kojih okvira?
"Sada upotrebom umjetne inteligencije i deep-fake tehnologije svatko može rekreirati verziju sebe u svakoj dobi. Da me sutra pregazi autobus, za mene bi to bio kraj, no izvedbe bi se mogle nastaviti u beskonačnost. Izvan razumijevanja umjetne inteligencije i deep-fakea, ništa ti neće dati naslutiti da to nisam samo ja", komentirao je Hanks prošle godine na podcastu The Adam Buxton Podcast.
Poteže se, stoga, pitanje: Hoće li ta vrsta pomlađivanja veteranima poput Hanksa omogućiti da glume uloge koje bi inače pripale mlađim generacijama glumaca? Također, znači li to da će megazvijezde zamijeniti njihovi AI dvojnici?
Još 2006. godine stručnjaci za vizualne efekte pomladili su Patricka Stewarta te Iana McKellena, koji u filmu "X-Men: The Last Stand" tumače uloge Profesora X-a i Magneta. Tehnologija se kroz godine umjereno koristila i za neke druge znanstveno-fantastične filmove poput "Neobične priče o Benjaminu Buttonu (2008.) te "Trona: Legacy" (2010.), a 2019. je postala ključnom komponentom nekoliko velikih hitova.
Kako bi utjelovio Nicka Furyja iz 1990. pomladili su Samuela L. Jacksona, a isto je učinjeno i u slučaju nekih glumaca iz filmova "Osvetnici: Završnica". Will Smith se, piše BBC, u filmu "Gemini Man" Anga Leeja borio protiv svog mlađeg klona, a neku vrstu pomlađivanja u filmu "The Irishman" koristio je i Martin Scorsese. Jedan od primjera pomlađivanja i onaj je u prošlogodišnjem filmu "Indiana Jones i artefakt sudbine".
Kao što su kompjuterski generirana okruženja te kompjuterski usavršene vratolomije postali norma, postat će to uskoro, piše BBC, i pomlađeni glumci. No, bi li se tome, uistinu, trebalo težiti?