U svojoj knjizi o agresiji, američki antropolog Ashley Montagu suprotstavio se uvriježenoj tvrdnji kako su ratovi dokaz imanentne ljudske agresivnosti.
U ratu - tvrdio je Montagu - ljudsko ponašanje na dirigiraju instinkti, nego država. Protivnik je u modernom ratu odveć neosoban i dalek, a suvremeni ratnik je onaj koji vjerno sluša - “prije ovca nego vuk”.
Ratovanje dronovima
Navedene rečenice Montagu je pisao 70-ih, u doba kad su već postojali torpedo i balistički projektil. Ipak, tek desetljećima nakon Montaguove smrti tehnologija je donijela oružje koje najbolje ilustrira Montaguove teze. A to su oružje dronovi. Premda ratovanje dronovima ima razmjerno kratku povijest, brzo je postalo predmet fascinacije filmskih pripovjedača. Snimljeno je već nekoliko filmova koji se bave dronskim ratovanjem, a u jednom od njih - nizozemskom “Full Contact” Davida Verbeeka - naš Pag “glumi” pustinju Nevade. Ipak, ni jedan meni poznati film nije etiku i tehniku dronskih operacija oljuštio s toliko dramske kompleksnosti kao film “Eye in the Sky” (Pogled s neba) koji upravo igra u našim kinima. “Eye in the Sky” nastao je po scenariju Guya Hibberta, scenarista koji je 90-ih godina napisao “Pucanj u srce” o nadmudrivanju srpskih i bosanskih snajperista oko Sarajeva. Režiju filma potpisuje južnoafrički režiser Gavin Hood koji se nakon Oscara za izvrsnu krimi-dramu “Tsotsi” (2005) preselio u Hollywood gdje mu je karijera bila razmjerno bezlična. Hood se ovim filmom vratio u Afriku, i to uspješno.
Samoubilački napad
“Eye in the Sky” odvija se u kenijskoj prijestolnici Nairobiju, gdje u predgrađu Eastleigh žive mahom muslimanski somalijski izbjeglice, a s četvrti neformalno vlada vahabitska milicija al-Shabaab. U jednoj od kuća u četvrti sastaju se vođe vahabitske milicije, među kojima je i konvertirana bijela Engleskinja Helen Danford. Vođe terorističke skupine britanska tajna služba prati dronom. Čitavu operaciju vodi britanska pukovnica Powell (Helen Mirren), dok se samim dronom iz Utaha upravlja američki pilot (Aaron Paul). Da bi bliže izvidjeli situaciju, Britanci u kvartu imaju i kenijskog agenta Faraha (Barkhad Abdi). Ispostavi se da se u kući ne odvija samo sastanak, nego neposredna priprema za samoubilački napad. Pukovnica Powell traži od nadređenih udar iz drona. Američki se pilot ustručava, jer će uokolo biti civilnih žrtava. Dok je napetost na vrhuncu, uz kut kuće sjeda djevojčica i počinje prodavati vrući kruh. U idućih sat vremena, pratimo loptanje između neodlučnih i kalkulantskih političkih instanci - ministara, premijera, šefova stožera - koji bi rado zaprljali ruke, ali tuđe. Istodobno, prati se drama ljudi koji montaguovski “rat na daljinu” provode. Razbacani od Havaja do Utaha i Londona, oni sjede uz đojstike i tipkovnice, a sudbine nekih dalekih trećesvjetskih ljudi ovise o dodiru njihova kažiprsta.
Le Carré za digitalnu eru
“Lateralne žrtve” izračunavaju se kao vreće krumpira. No, svatko u toj priči ima svoje argumente, jer dodir tipke može spriječiti neumitni masakr u metrou ili šoping molu. Tehno-triler tako nas dovodi puzeći na teren - Dostojevskog. “Pogled s neba” po ideologiji i duhu podsjeća pomalo na Le Carréa, ali Le Carréa za digitalnu eru. Riječ je o majstorski skrojenom trileru inteligentnog zaleta i brzog ritma koji istodobno otvara ozbiljna politička pitanja odnosa Sjevera i Juga, moći i nemoći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....