Svaki od njegovih svjetova kristalizira se oko nečeg arhetipski uznemirujućeg: tajne seksualne opsesije, opresivne grižnje savjesti...

Povodom filma Escort koji od sutra igra u hrvatskim kinima, prenosimo tekst Hrvoja Turkovića o preminulom redatelju.

Ono što se katkad tijekom povijesti filma usput, s podrazumijevanjem, spomenulo, a što je odnedavno važnom teorijskom temom, Lukas Nola je spontano, samorefleksivno spoznao radeći filmove: izrada svakog filma je izrada posebnog, u sebi cjelovitog svijeta, svijeta koji se doduše oslanja na iskustva stvarnog života, ali ta su iskustva u filmu preispitana i preustrojena imaginativnom selektivnošću kojom se stvaraju drukčiji, paralelni, alternativni, imaginarni filmski svjetovi.

Radi to ponajprije baratanjem prizorima. Nola je vezano istraživao kako razvijati prizore u sklopu linearne fabule (npr. Svaki put kad se rastajemo), kako epizodskim nizanjem (Nebo, sateliti) kako ispremiješanim vremenom (Sami), praćenjem unatrag (Šuti), rastrganim fragmentima (npr. Svi uvjeti za priču). Svaki od njegovih filmskih svjetova kristalizira se oko nečeg izglobljenog, a duboko arhetipski uznemirujućeg, npr. oko tajne seksualne opsesije (Svaki put kad se rastajemo), pojave nadnaravne dobrote u okrutnomkaosu rata (Nebo, sateliti), opresivne grižnje savjesti usumračnom voluntarističkom distopijskom okružju (Sami), oko groznih obiteljskih odnosa (Šuti), oko kafkijanske situacije generirane kontinuiranom prijetnjom koja vreba iza balkansko-familijarnih manirizama (posthumno dovršen Escort), oko fantazmagoričnih fragmenata (Foto atelje) i dr. Sve su to različita tematska žarišta, no osnovica je svoj toj raznolikosti provlačna Nolina zaokupljenost psihom središnjih likova, njihovim napregnutim odnosima, seksualnom potkom tih odnosa, odnosima protkanim ili okruženim nasiljem, smrću. Malo je toga prizorno vedro u Nolinim filmovima pa i onda kad se očito filmski poigrava u svojim eksperimentalnim filmovima (Foto atelje, Krađa, Svi uvjeti za priču).

Međutim, artikulaciji prizora Nola pristupa osobitom opažalačkom senzualno-afektivnom osjetljivošću i predanošću, on je u svakom svojem filmu pomni opažač koji postavljajući prizore iskušava i sugestivne modalitetenjihova filmskog opažanja, modalitete koji grade osobiteupečatljive ugođaje Prizore predočava u vizurama naglašene vizualne plastičnosti, kompozicijske i svjetlosno suptilne modularnosti, ambijentalne upečatljivosti, glazbeno-zvučne sugestivnosti, povremeno grube slikovne materijalnosti (u eksperimentalnom filmu) te montaže kojom se sve to uobličava u jedinstven doživljaj.

I sam glazbenik, slikarski iskušan, scenograf, kazališni redatelj, Nola izmamljuje kongenijalne prinose svojih ključnih suradnika: snimatelja, montažera, scenografa, kompozitora filmske glazbe, dizajnera zvuka i, naravno, glumaca.

Lukas Nola veliki je filmski stilist, ali ne stilist demonstracijskog nego ugođajnog stila, onog u službi proživljavanja, doživljajnog proosjećanja jedinstvenog svijeta koji filmom gradi. Njegovi filmovi, ma koliko "nevedri", u slavu su doživljajnih mogućnosti koje on otkriva od filma do filma i daje nama nasudoživljajni uvid.