‘Finale ‘Stranger Things‘ podsjetio me na jugoslavenske partizanske filmove. Imam za to dobar razlog‘

Završna epizoda Stranger Thingsa izazvala je lavinu reakcija i podijelila publiku između nostalgije i zbunjenosti.

Završna, osma epizoda pete sezone serije "Stranger Things" oborila je sve rekorde gledanosti na web-portalu Netflix, što je bilo i očekivano, budući da su ranije epizode drsko pumpale da će to biti nešto iznimno uzbudljivo. Ako govorimo o prvoj polovini epizode, taj dio je zbilja bio napet, no kada je El, odnosno Eleven, nestala iz priče, uslijedilo je zatišje, otprilike kao u jugoslavenskim partizanskim filmovima nakon što je mrski neprijatelj bio poražen. Vidjele su se rane, podizali spomenici, a kako su glavni junaci uglavnom bili maturanti, nije bilo druge nego se pripremati za taj svečani dan u životu američkih tinejdžera.

Isprva odjekuje Princeova himna "Purple Rain", što bi se u prenesenom smislu moglo protumačiti kao da je bitka s Mind Flayerom i Veknom bila krvava, zapravo "grimizna", ali kad se već o tome raspreda u pjesmama, možda to i nije bilo tako strašno, sile Dobra su pobijedile, a Zlo je poraženo. Nije sve ispalo baš tako blistavo, najprije je stradala Kali, sestra Jedanaestice, ali ona je ionako stalno ponavljala "moja je priča uvijek trebala ovdje završiti", što se i obistinilo. Odmah iza nje trebala je poginuti i El, no taj dio su malo zamuljali, pa su i braća Duffer, tvorci serije, priznali da su u pravu oni poklonici koji uporno tvrde da je srčana cura preživjela masakr, pa ako bude nastavka, ona će se jedina pojaviti u njemu, a svi ostali klinci nipošto. Ima tu još jedan problem, sjećate li se kako je Vekna postao toliko moćan? Čisto sumnjam, bez obzira na nekoliko flashbackova koji se bave tim fenomenom. I ne samo to, pokušate li evocirati bilo koji od ključnih događaja u seriji, nema šanse da ga izložite kako spada, budući da je serija "Stranger Things" počela u srpnju 2016. i završila krajem ovog prosinca. To je golem vremenski odsjek i njime ste mogli ovladati jedino ako ste pripadali fanaticima koji su stalno ponavljali gradivo i u svakom trenutku citirali što se zbilo u sedmoj epizodi treće sezone (i to onoj koju su kritičari itekako hvalili), a ne daj bog da zalutate u drugu sezonu. Bez obzira na to koliko je serija bila gledana, dobre poznavatelje naći ćete samo među poklonicima pete sezone, koja je emitirana uoči ovogodišnjih blagdana, a razmjerno svježa sjećanja su i na četvrtu sezonu. Paradoksalno, cijela serija zasniva se na tome da stvarnost gotovo i ne postoji, ključna su jedino sjećanja i preživjet će samo oni koji dobro vladaju tom strategijom. Ponekad ni to nije dovoljno, budući da je jedna od velikih pouka "Stranger Thingsa" u činjenici da te ništa ne može spasiti ako se sudbina urotila protiv tebe. To je otprilike jasno iz toga kako su završile Jedanaest, odnosno El, i Kali; objektivno su to dva najmoćnija lika među mladim protagonistima, pa vrlo brzo shvate da one održavaju negativce na životu. Uplitati u to svijet "Upside Down" i onaj u kojem živimo posve je izlišno, budući da je serija čista fantastika i u njoj se događa samo ono što se braći Duffer prohtije.

Mene je, recimo, zaintrigirala jedna opskurna činjenica, a to je dosjetka da nakon poraza sila Zla u seriji uopće nema vojske. Policije ima, no među njima je i jedan od glavnih junaka, Jim Hopper (David Harbour), koji je jedva dočekao da u drugoj, razblaženoj polovini osme epizode pokloni Joyce Byers (Winona Ryder), mami Willa (Noah Schnapp) i Jonathana (Charlie Heaton), vjenčani prsten i da ona prihvati njegovu prosidbu. A vojska? Linda Hamilton kreirala je vrlo dobar lik kao dr. Kay, ali što to vrijedi kad je njezin puk nemilosrdno demoniziran? Zašto je tako? Ako ste gledali dokumentarac dobitnice Oscara Laure Poitras "Mučna istina" (Cover-Up), bit će vam jasno da su njihovi pripadnici bili prava čudovišta; istina, klali su Azijce (pokolj u My Laiju) i Arape (mučenja u zatvoru u Abu Ghraibu), ali štošta su kroz povijest radili i Amerikancima. Naravno, samo onima druge boje kože.