Stari otpad junaka akcijskih filmova u ‘partizanskom’ blockbusteru iz Hollywooda

Kada jedan od junaka filma “Plaćenici 2” dobije na poklon ruski zrakoplov s oznakom srpa i čekića, on progunđa: “Što je to, nekakav stari otpad”, a na to uslijedi odgovor: “Pa zar to nismo svi mi”. Nema bolje replike koja bi opisala taj akcić. Sylvester Stallone, duhovni tvorac nastavka “Plaćenika”, danas ima 66 godina i odavno bi završio na groblju ocvalih akcijskih junaka, da mu karijera posljednjih godina nije čudesno uskrsla, najprije s novim “Rockyjem”, pa “Rambom”, dok su “Plaćenici” - lukavi koncept summita glumačkih veterana takve vrste - zgrnuli u svjetskim kinima gotovo 275 milijuna dolara bruto i zasnovali unosnu franšizu, čiji nastavak upravo gledamo. Najstariji među njima je legendarni Chuck Norris, 72 su mu godine, i već se povukao u mirovinu, sve dok mu Stallone nije dao ponudu koja se ne odbija.

Poput božanstva

Arnold Schwarzenegger nedavno je proslavio 65. rođendan i već se prestao baviti glumom, no kako u politici više nema perspektive vratio se jednom od prethodnih zanata. Bruce Willis je u 58. godini, ali je dosad imao više uspona i padova u karijeri od svih njih zajedno, dok je razmjerno mladi Jean-Claude Van Damme (51 mu je godina) zbog burnog privatnog života već bio otpisan, o čemu je hrabro svjedočio u intrigantnom niskobudžetnom filmu “JCVD”. Za 54-godišnjeg Dolpha Lungrena nismo ni znali da se još bavi glumom, a u odnosu na sve njih, 44-godišnji Jason Statham je u kreativnom naponu i nemilosrdno štanca uloge u filmovima koji se uglavnom brže zaboravljaju no gledaju.

Stari otpad? Ima nešto u tome, ali velika je vrlina filma što se svi oni skupa sprdaju sa svojom glumačkom prošlošću. Norris se u najodsutnijem trenutku pojavljuje poput akcijskog božanstva praćen glazbenom temom Ennia Morriconea iz špageti vestern klasika “Dobar, ružan, loš”, Schwarzeneggera žele “terminirati” i tvrde da je njegova čuvena rečenica “I’ll Be Back” (vratit ću se) čista laž, on uvijek pobjegne kada ga najviše trebaju, dok se Stallone i Statham podbadaju tako žestoko da bi netko pretpostavio da su smrtni neprijatelji.

Bez suvisla zapleta

Glavna prednost u odnosu na prethodni film je potpuno izostavljanje suvislog zapleta. Dakako, teško je nazvati ono što se odigravalo u “Plaćenicima” suvislim, no zapetljancija na latinoameričkom otoku pod kontrolom bivšeg operativca CIA-e kao da je shvaćena suviše ozbiljno. Takvog nečeg nema u “Plaćenicima 2”.

U ovom je filmu jasno da su glavni aduti njegove zvijezde i radnja je raspoređena tako da svatko od njih dobije poseban prostor. Recimo, Jet Li i Chuck Norris nemaju bog zna kakvu “minutažu”, ali njihove nastupe itekako dobro zapamtite, kao i nastupe pridošlica Liama Hemswortha i Scotta Adkinsa (odličan kao desna ruka glavnog zlikovca Van Dammea).

Suptilnost je izgnana iz ovakve vrste filma, a dominiraju duhovite kratke replike zbog kojih će poklonici ponovno u kino ili jedva čekati DVD ili blue-ray izdanje. U cjelini, “Plaćenici” su superiornije ostvarenje u odnosu na prethodnika.

Krug se zatvorio

Ono malo što je preostalo od zapleta tiče se patnji seljaka negdje u Bugarskoj (teško je reći gdje točno, jer se zbivanja u trenu premjeste iz Albanije u tu zemlju), koji su imali nesreću da je u njihovim rudnicima skriven dragocjeni plutonij. Odjednom se tu pojavljuju “okupatori”, čisti negativci, ali i super junaci s teškim naoružanjem.

Na što vas to podsjeća? Naravno, na partizanske filmove. Budući da je kultni filmaš John Milius svojedobno “Crvenu zoru” posvetio jugoslavenskom partizanskom pokretu, možda se Stallone pripremao za “Plaćenike 2” tako što je gledao po nekoliko puta “Valter brani Sarajevo”, “Bitku na Neretvi” i “Bombaše”.

Krug bi se time zatvorio: najprije su jugoslavenski filmaši krali od američkih vesterna i ratnih filmova, a sada Amerikanci vraćaju dug svojim plagijatorima. Uostalom, to se već dogodilo u drugoj polovici šezdesetih, kada su američki vesterni počeli naveliko oponašati špageti vesterne.