- Kad sam otvorila oči na intenzivnoj njezi bila sam u društvu sjajnih medicinskih sestara, koje su se istinski radovale da sam živa. Otvorila sam oči i pomislila: ‘Ne osjećam donji dio tijela. Hm, pa da, vjerojatno je bila neka saobraćajka. Pitat ću sutra.‘ Ali sutradan nisam mogla govoriti i svi su mi govorili: ‘Ne brini, ne muči se.‘ Onda sam kroz neke razgovore doktora čula na viziti da sam pijanistica. Opa, nije loše! Čula sam i da sam još mlada (bilo je svejedno tad imam li 16 ili 60). Poslije mi je u posjet došla kći. Bila je lijepa, mala, s frizuricom i dobro odjevena. I činila mi se lijepo odgojena. Eto, i to sam dobro napravila, mislila sam. Bila je uplašena pa sam je poslala van da se igra ispod kestena. Da me ne gleda - priča nam Urška...