Slikar koji voli čudovišta i zbog čijih filmova gledatelji padaju u nesvijest

ZAGREB - Britanski autor Robert Morgan animatorska je zvijezda u usponu, a njegov rad kritičari su proglasili “spojem senzibiliteta Salvadora Dalija, Davida Cronenberga, Ingmara Bergmana, Tima Burtona i braće Quay”.

Na festivalu u Stuttgartu jedan je gledatelj pao u nesvijest tijekom projekcije njegovog filma “Separation”, koji prikazuje razdvajanje sijamskih blizanaca, dok je film “Bobby Yeah” proglašen najbizarnijim filmom ovogodišnjeg Animafesta.

Robert, koji se prije animacije bavio slikarstvom, otkrio nam je kako je zavolio čudovišta i kako je na njega utjecalo rodno mjesto.

Ukleti gradić

- Gradić Yateley u Hampshireu u kojem sam odrastao bio je uklet - mnogo ubojica dolazi iz tog grada, kada sam bio dijete dosta je ljudi umrlo pod nerazjašnjenim okolnostima, neki su i počinili samoubojstvo ili se utopili, a iz našega mjesta je i bombaš iz Sohoa... tako da je među ljudima kružio vic “Tko umire sljedeći?” Odrastanje u takvoj okolini vjerojatno je podsvjesno utjecalo na tematiku mojih filmova.

Iz vaših filmova primjetno je da vas fasciniraju čudovišta, kao i proces transformacije tijela?

- Opsjednut sam čudovištima, kao dijete obožavao sam “Ratove zvijezda, no moj idol nikada nije bio Luke Skywalker, već Jabba the Hutt, a omiljeno čudovište mi je ono iz filma “Stvor” Johna Carpentera. Moja transformacija u adolescenta bila je prilično bolna, imao sam strašne akne po licu i leđima, a dermatolog mi je rekao da je to bio najgori slučaj koji je imao u karijeri. Mrzio sam svoje tijelo i u svojim očima i sam sam se pretvarao u čudovište. Bilo je to vrlo traumatično razdoblje za mene koje se poslije odrazilo i u mojim filmovima.

Stop-animacija

Osim vaše mini-retrospektive u sklopu programa 3x3, publika na Animafestu moći će vidjeti i vaš novi film “Bobby Yeah”. Tko je Bobby i je li film doista tako bizaran i kontroverzan?

- Bobby je sitni kriminalac, usamljen je i pun mržnje prema samome sebi, krade i voli upadati u tučnjave i nevolje. On je produkt svoje okoline, a film govori o njegovim avanturama. Ne mislim da je film kontroverzan, mislim da je savšeno prihvatljiv, iako se slažem da je bizaran. Neki će biti zgroženi njime, neki će ga obožavati, to definitivno nije film za sve ukuse.

Filmove radite isljučivo tehnikom stop-animacije, što je vrlo dug i zahtjevan proces. Kako ste se odlučili baš za tu tehniku?

- Stop-animacija nije za svakoga, moraš imati određenu vrstu temperamenta i strpljenje. No, jednom kad razviješ svoj vlastiti ritam, to više nije mučenje, a vrijeme brzo proleti. Za mene je stop-animacija relaksirajuća. Pohađao sam umjetničku školu gdje sam se bavio slikarstvom, a animacija kao bavljenje pokretnim slikama bila je za mene prirodna progresija. Još uvijek slikam - budući da je potrebno mnogo vremena da dovršim svoje filmove, između dva filma posvećujem slikanju kako bih i dalje ostao kreativan. U budućnosti čak namjeravam i animirati neke svoje slike.

Struja svijesti

Uspoređuju vas s velikim umjetnicima poput Salvadora Dalija te s redateljima kao što su David Cronenberg, Ingmar Bergman, Tim Burton i braća Quay. Koliko su takve usporedbe opravdane?

- David Lynch nije na tom popisu, a on je isto utjecao na mene, kao i Cronenbergovi rani filmovi, no uvjerljivo najveći utjecaj na mene su izvršile slike Francisa Bacona. Film “Bobby Yeah” bio je više inspiriran stripovima nego filmom, i to nezavisnim američkim i kanadskim autorima, poput nadrealnih i psihodeličnih stripova Jima Woodringa. To je raspoloženje i struja svijesti koju sam pokušao uhvatiti u svojim filmovima.