‘UZEO MI JE 6 GODINA‘

Slavna redateljica u Zagrebu: ‘Snimali smo pod paljbom, čudom smo preživjeli‘

Leila i vukovi

 Subversive Film Festival
Ponosna sam što sam uspjela razjariti sve antagonističke frakcije prisutne na Bliskom istoku. To je zadaća pravoga umjetnika u apsurdnim konfliktima, rekla je Heiny Srour
Ponosna sam što sam uspjela razjariti sve antagonističke frakcije prisutne na Bliskom istoku. To je zadaća pravoga umjetnika u apsurdnim konfliktima, rekla je Heiny Srour

"Kako sam uspjela snimiti ovaj film bez ozljeda? Kojim smo čudom moja postava, ekipa i ja izvukli živu glavu? Bilo je nezamislivo snimati pod paljbom diljem Libanona i Sirije. Ovaj mi je film uzeo šest godina života. No samo su važni rezultati. Ponosna sam što sam uspjela razjariti sve antagonističke frakcije prisutne na Bliskom istoku. To je zadaća pravoga umjetnika u apsurdnim konfliktima. Zato je ovaj film iz 1984. i dalje aktualan i moderan. Htjela sam estetsku odvažnost upariti s tabuiziranim temama: prigrliti desetljeća povijest iz feminističke perspektive i istovremeno prepoznati mušku opresiju pod patrijarhatom", rekla je o svom filmu "Leila i vukovi" (Libanon, UK, Belgija, Nizozemska, 1984.) libanonska redateljica Heiny Srour, ovogodišnja dobitnica filmske nagrade Wild Dreamer za životno djelo, koja će 23. svibnja u Zagrebu održati predavanje "Snimanje pionirskih filmova", a kako pišu iz Subversive Film Festivala.

Istog dana, najavljuju, bit će prikazani i njeni filmovi "Raspjevani šeik" (1991.) i "Pobunjene Vijetnamke (1995.). Prvi, pisao je filmski kritičar Jutarnjeg lista Damjan Raknić govori o politički angažiranom egipatskom pjevaču Sheikhu Imamu, a drugi o sudbini pet istaknutih vijetnamskih borkinja nakon Vijetnamskog rata.

Film "Leila i vukovi", kojim je otvoren ovogodišnji Subversive Film Festival, pripovijeda, stoji na stranici Festivala, o Leili, "libanonskoj studentici u Londonu koja kreće na putovanje prostorom i vremenom kako bi opovrgnula dominantno mušku kolonijalnu inačicu povijesti koju verbalizira njezin dečko Rafic, također iz Libanona". Kako je objašnjeno, "Leilino putovanje započinje u Britanskom mandatu nad Palestinom, a završava Libanonskim građanskim ratom. Ona projicira sebe i Rafica u povijest, tako što oboje preuzimaju višestruke uloge u zabilježenim događajima".

Film, pišu, "izvezuje ambiciozan kolaž arhivskih materijala, folklora i upečatljivih fikcionalnih prizora", "odbacujući kolonijalnu i maskulinu inačicu povijesti, Leila putuje kroz prostor i vrijeme tijekom osamdesetogodišnjeg razdoblja bliskoistočne povijesti. Od Britanskog mandata do Libanonskog građanskog rata, ona otkriva skrivenu ulogu žena… I uviđa da patrijarhat ugnjetava i muškarce".

Feministički aktivizam

Srour je rođena 1945. godine u Bejrutu. Nakon studija sociologije u rodnome gradu, izučava i socijalnu antropologiju na Sorbonni.

1974. godine dovršava svoj debitantski film "Kucnuo je čas oslobođenja", koji je ušao u selekciju za Cannes. O nastanku tog filma, na kojem je radila deset godina, Subversive Film Festival piše:

"Dok je bila na doktorskom studiju, tijekom kojeg se bavila društvenim položajem Libanonki i Arapkinja [MF1.1], te radila kao novinarka za časopis AfricAsia, otkrila je Narodni front za oslobođenje okupiranog Arapskog zaljeva (PFLOAG), pokret koji je predvodio ustanak protiv omanskog sultana (koji je imao britansku potporu) u provinciji Dofar. Kako bi snimila film o tom feminističkom pokretu, provela je dvije godine intenzivno istražujući i prikupljajući potrebna sredstva prije odlaska u Dofar. Srour i njezina ekipa krenuli su s jemenske granice i pješice prešli 800 kilometara pustinje i planina, po kojima su padale bombe britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF), da bi došli do bojišta i zabilježili jedini dokument iz srca Oslobođenog područja".

Šest godina poslije, izašao je njen sljedeći, već spomenuti, film "Leila i vukovi", "u kojem razotkriva skrivene povijesti žena u pokretu otpora, posebice u Palestini i Libanonu, gradeći estetski i politički ambiciozan kolaž povijesti, folklora, mita i arhivskih materijala".

"Zašto žene ne bi smjele biti ambiciozne? Jer muškarci samo žele da se žene bave isključivo ‘ženskim‘ problemima poput doma, obitelji i tako dalje; žele nas getoizirati. Zamjeram im to. Mi se moramo baviti i problemima od javnog interesa, kao i političkim problemima", izjasnila se Srour.

Položaj žena, posebno u arapskim društvima, fokalna je točka njenog rada. Opsežno je pisala i govorila i o slici i ulozi žena u arapskim kinematografijama. Feminističkim aktivizmom bavi se i danas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. lipanj 2026 01:24