Skyfall Bond: Mračan i nemilosrdan

James Bond zavezanih ruku sjedi na stolcu. Na stolcu nasuprot namješta se Raul Silva, vinovnik svih nevolja u filmu “Skyfall”. Otkopčava mu košulju, istražuje Bondovu povredu na lijevoj strani grudi, zatim prelazi na desnu, pa mu počne koketno dodirivati koljena. “Za sve ima prvi put”, zavodljivo mu kaže, no dobije osoran odgovor: “A tko kaže da bi to meni bilo prvi put?!”.

Na svoj 50. rođendan serijal o Jamesu Bondu zakoračio je u doba gay permisivnosti, no to je tek jedna od granica koju je prešao “Skyfall”: izgleda, naime, definitivno drukčije od većine izdanaka serijala, a pogotovo od akcijskih pop-spektakala u kojima su glumili Sean Connery i Roger Moore. Daniel Craig doima se još puno mračnije nego u prethodnicima, filmovima “Casino Royale” i “Zrno utjehe”. U tom mu je jedina konkurencija Timothy Dalton u svoja dva nastupa u ulozi tajnog agenta 007. Međutim, ovo je mnogo radikalnija inkarnacija nemilosrdnosti i tjeskobe.

Odrekli se Brosnana

Da Barbara Broccoli i Michael G. Wilson, nasljednici Bondova imperija, žele nešto novo, bilo je očito kada su se odrekli omiljenog Piercea Brosnana te se opredijelili za mlađeg Craiga. No njegov prvi film “Casino Royale” još je igrao na sigurno, jer ga je potpisao Martin Campbell, redatelj koji je svojedobno revitalizirao franšizu “Zlatnim okom”, s Brosnanom u ulozi Bonda. Tek je “Zrno utjehe”, zahvaljujući novom redatelju Marcu Forsteru, uvelo ozbiljne promjene, modernistički high-tech imidž i koketiranje s visokom kulturom (središnja sekvenca bila je na Bodenškom jezeru, za izvedbe Puccinijeve “Tosce”). No iako je odlično prošlo u kinima, među poklonicima serijala ima nešto niži “rating” zbog bezobrazne kratkoće (samo 106 minuta): čak je i prvi film iz serijala, “Dr. No”, trajao dulje.

“Skyfall” u tom pogledu predstavlja korak dalje. Forster je već imao solidan oskarovski pedigre ( Halle Berry osvojila je pozlaćeni kipić za “Bal čudovišta”, a “U potrazi za Nigdjezemskom” za njega se natjecao u kategoriji najboljeg filma), no novi redatelj Sam Mendes tu je nagradu i dobio za “Američku ljepotu”. Među scenaristima “Zrna utjehe” bio je Paul Haggis, dobitnik Oscara za “Fatalnu nesreću”, a jednu verziju scenarija “Skyfalla” pisao je John Logan, autor nagrađivanog predloška za “Gladijatora”. Prošla su vremena kada su serijal oblikovali pouzdani profesionalci kojima su umjetnički filmovi bili strani svijet. Je li to dobro ili loše? To je naprosto diktat modernog doba koje više ne pravi toliku razliku između popularnog i elitnoga. Štoviše, poželjno je da uspješan proizvod posjeduje nešto od jedne i druge strane pa je Mendes vodio film ne kao naručeni nego kao osobni autorski projekt.

Ekipa kojoj se vjeruje

Uostalom, on je otkrio Craiga Hollywoodu u “Putu uništenja”, a i okružio se suradnicima kojima vjeruje: njegov direktor fotografije Roger Deakins razmahao se tamnom vizualnom fakturom, a skladatelj Thomas Neman stvorio je potpuno novi zvuk serijala, u kojem tu i tamo odjekne prepoznatljiva glazbena tema Montyja Normana. Primjereno novim pravilima u kojima čak i tinejdžerski serijali “Harry Potter”, “Sumrak saga” i “Igre gladi” povremeno sliče teškim dramama, i “Skyfall” prema završnici sve više kreće stazama kojima prethodni filmovi nikad nisu kročili. Dodir sa stvarnošću nije izgubljen, jer je glavni zaplet svojevrsna inačica afere WikiLeaks, a u sjajnom glavnom negativcu Javieru Bardemu kao da otkrivamo natruhe Juliana Assangea.

Nemojte krivo shvatiti da je serijal potpuno odbacio ruho zaigrane akcijske maštarije: ima tu i vratolomnih jurnjava i šminkeraja od kojeg zastaje dah, blistavih kockarnica i skupih hotela. Međutim, dramski ton potpuno je drukčiji, a velika je vrlina filma što se trajanje od dva i pol sata jedva osjeti. Mendes se neosporno odlično ogledao u svom dosad najkompliciranijem filmskom pothvatu i sad je samo pitanje tko će se prihvatiti tog posla: Barbara Broccoli i Wilson svojedobno nisu htjeli čuti za Quentina Tarantina, no sada je više nego izgledno da je on vrsta redatelja koja treba serijalu u potrazi za inovacijama i dosluhom sa sve mlađim gledateljima.