SERIJA 'THE HAUNTING OF HILL HOUSE' ODUŠEVILA KRITIKU Novi Netflixov hit najbolja je horor serija još od kultne 'Zone sumraka'

Postoji li uopće recept za dobru horor seriju? Toliko je TV kuća, streaming servisa, producenata i autora polomilo zube na njima da je odluka Netflixa da izbaci još jednu neočekivana barem jednako kao i recenzije koje za “The Haunting of Hill House” kažu kako je jedna od najboljih i najstrašnijih u povijesti televizije, još od “Zone Sumraka”.

Riječ je o već trećoj adaptaciji odličnog romana Shirley Jackson iz 1959. godine. Prvi film koji je Robert Wise snimio četiri godine kasnije danas se smatra kultnim klasikom, a jezivo lošu verziju iz 1999. nesretnog Jana De Bonta s Liamom Neesonom i Catherine Zetom Jones bolje je ni ne spominjati.

Najstariji trik

Ovaj put dobro poznate priče o “najpoznatijoj ukletoj kući u Americi” uhvatio se Mike Flanagan, koji se potiho pretvara u vrsnog horor majstora. Dosad je snimio vrlo solidne hororce Absentia, Oculus i Ouija, a za Netflix je već adaptirao priču Stephena Kinga koju je pretvorio u vrlo dobro prihvaćen film “Gerald’s Game”.

Ali do kraja je čini se zasjao upravo s ovom serijom čijih je svih deset epizoda premijerno pušteno na Netflixu (nema hrvatskih titlova) prije 14 dana. I pritom se vodi najstarijim trikom u knjizi: horor priča je najbolja kad ima dušu.

A “The Haunting of Hill House” ima ih više, sedam preciznije, bračni par Crane i njihovih petero djece koji u istoimenu kuću useljavaju 1992. godine kako bi je preuredili preko ljeta i preprodali, ali na kraju iz nje bježe nakon što je u njoj samoubojstvo počinila majka Olivia (Carla Gugino).

Intimne traume

I tu kreće odlično osmišljena priča koja je spretno izvedeni mišung ozbiljnih drama poput “This is Us” i modernih okultnih horora poput “The Conjuring”, a radnja skače iz prošlosti u budućnost i trag u maniri serije “Lost”.

Craneovi su u sadašnjosti razorena obitelj koja se nikad nije oporavila od majčine smrti. Najstariji sin Steven (Michiel Huisman) na sebe je navukao mržnju jer je intimnu traumu obitelji zbog novca publicirao u knjizi, blizanci Luke (Oliver Jackson Cohen), narkoman, i Nell (Victoria Pedretti) nikad se nisu oporavili od užasa koje su doživjeli tog ljeta, a još dvije sestre, Shirley (Elisabeth Reaser) i Theodora (Kate Siegel), zajedno žive u pogrebnom poduzeću i ne pričaju s ocem Hughom (Timothy Hutton) jer ga krive za smrt majke.

Vremenski skokovi u radnji spajaju sliku sretne obitelji koja ne zna što ih čeka i ove uništene, a međuljudski odnosi ponekad su jednako strašni kao i nadnaravne stvari koje ih proganjaju.

Trik je u sljedećem, gotovo do samog kraja ni likovi ni gledatelji nisu sigurni što se događa - što su točno vidjeli i doživjeli i jesu li ustvari svi zajedno samo ludi (ludilo kao obiteljska crta jedna je od glavnih tema) ili doista imaju posla s duhovima i čudovištima.

Otkrivati sam kraj ne bi bilo pravedno, ali pun je preokreta i dramatičnih emocija, kako u “stvarnom” dijelu serije tako i u “nadnaravnom”.

Na oprezu

Glavna poruka je pomalo prozirna i već stoput poslana - ne postoje ta čudovišta u mraku koja bi bila strašnija od onih u kakva se mogu pretvoriti nama bliski ljudi, ali način na koji je Flanagan šalje doista je fascinantan, a scene strave često će na prepad uhvatiti i najiskusnije gledatelje horora.

Kritičari diljem svijeta seriju obasipaju hvalospjevima, na inače strogom Metacriticu ima visoku ocjenu 79 od 100, a Rotten Tomatoes zaključuje: “Nevjerojatno je da u godini u kojoj smo gledali fantastične horore poput ‘Hereditary’ i ‘A quiet place’ jedna serija nadmaši oba ta filma”.

Posebno misle, kao i ostali, na epizodu šestu, koja je prava mala režijska bravura.

Priča je u nešto manje od sat vremena u njoj ispričana kroz pet neprekinutih desetominutih (i duljih) kadrova koji se pretapaju iz jedne epohe u drugu. Ako ništa, samo zbog ove epizode “The haunting of Hill House” vrijedna je gledanja. Samo prije toga čvrsto zgrabite osobu do sebe.