SAM SIMON Zbog njegovog osjećaja za humor ‘Simpsoni’ nisu nikada zapali u rutinu

Prava stvar se katkad ne prepozna u prvi mah. Fred Astaire i Ginger Rogers morali su igrati sporednu atrakciju u filmu “Slijetanje u Rio”, dok su kao zvijezde figurirali Dolores del Rio i Gene Raymond. Kada su šefovi kompanije RKO pogledali film, odlučili su promovirati plesačko-pjevački par u prvu ligu, jer ih je publika obožavala i u ono malo scena u kojima su se pojavili. Slično je bilo i s Jerryjem Lewisom i Deanom Martinom. Igrali su pobočne uloge u komedijama “Moja prijateljica Irma” i “Moja prijateljica Irma ide na Zapad”, svjetla reflektora bila su usmjerena na Johna Lunda i Dianu Lynn (njih se danas malo tko sjeća), no na pretpremijerama bilo je očito da publika najbolje reagira na komičarski dvojac: sve ostalo je povijest. Slično je bilo sa “Simpsonima”.

“Show Tracey Ullman” u drugoj polovici osamdesetih uživao je kultnu reputaciju iako ne i osobitu gledanost, izvršni producent i jedan od scenarista bio mu je James L. Brooks (ovjenčan Oscarima za “Vrijeme nježnosti” s Debrom Winger i Shirley MacLaine), koji nije imao ništa protiv da se u sklopu svake emisije emitira i kratki crtić autora Matta Groeninga o luckastoj obitelji Simpson.

Trenutni hit

Budući da su reakcije na crtić bile odlične, Groening, Brooks i njihov dobar znanac Sam Simon (surađivao s Brooksom na također kultnoj seriji “Taksi”) dogovorili su se da ga pretvore u polusatnu crtanu seriju koja bi bila sušta suprotnost benignoj animaciji koja je zapljuskivala američku televiziju.

Glava obitelji bio je Homer Simpson, vječno gunđalo koji je nekim čudom izborio mjesto inspektora osiguranja u nuklearnoj tvornici u fiktivnom gradiću Springfield, njegova supruga Marge odlikovala se neobičnom frizurom i doimala kao da živi na nekom drugom planetu, sin Bart bio je oličenje zločestoće, kći Lise ulijetala je u otkvačene aktivističke projekte, a beba Maggie nije se odvajala od dudice i neprestano stvarala kaos, uostalom kao i dvoje kućnih ljubimaca, mačka i pas, koji su nekim čudom uspijevali opstati zajedno u tom čudnom domaćinstvu.

“Simpsoni” su odmah postali hit jer se razlikovali od uobičajene animirane ponude, bili su bezobrazni i provokativni, krcati situacijama koje se još nekoliko godina ranije nitko ne bi ni usudio prikazati na malom ekranu. Tracey Ullman nije baš bila oduševljena što je nekadašnji djelić njezina showa postigao takav uspjeh, pokušala je na sudu ishoditi eventualnu odštetu, no od toga nije bilo ništa.

“Simpsoni” su bili i nevjerojatno utjecajni, Mike Judge je nešto kasnije kreirao za MTV seriju “Beavis i Butt-head”, mizantropija je u njoj bila još radikalnija, a naslovni protagonisti kao da su bili Bartovi duhovni srodnici, veliki britanski komičar Ricky Gervais priznao je da su “Simpsoni” ostavili traga i na njegov probojni “sitcom” “U uredu”, dok je među poklonicima serije i anarhoidni Russell Brand.

“Simpsoni” su danas institucija, u Americi se upravo emitira 26. sezona serije, odobrena je i 27., što je čini najdugovječnijom animiranom serijom za odrasle u povijesti televizije. Bilo je tu kreativnih uspona i padova, što je i logično, jer su se tzv. showrunneri često mijenjali, bilo je i pokušaja ublažavanja humora, no gledanost je bila najveća kada se provociralo bez odmaka. 2007. snimljen je i cjelovečernji film, jednostavno naslovljen “Simpsoni: film”, u njemu je bilo puno više akcije negoli humora, no gledatelji su očito bilo zadovoljni, budući da je utržak u kinima iznosio 527 milijuna dolara (impresivno u odnosu na budžet od 75 milijuna). Kompanija Fox htjela je odmah nastavak, no Brooksu, Groeningu i redatelju Davidu Silvermanu nije se baš žurilo, nisu imali zadovoljavajući scenarij, međutim, nedavno su otkrili da nisu emitirali jednu epizodu serije iz 2012., jer im se činila kao zgodan predložak za film. “Simpsoni 2” će po svoj prilici u dogledno vrijeme ipak u produkciju.

Tematski park

“Simpsoni” se nikad nisu odlikovali virtuoznom animacijom, svedeni budžeti televizijskih serija to nisu dozvoljavali, međutim, po duhovitosti su bili bez premca. Epizoda u kojoj se Lise zatekne u Brazilu i suočava se s tamošnjom bijedom i kriminalom izazvala je proteste brazilskog turističkog ureda, a ni stanovnici petog kontinenta nisu bolje reagirali na epizodu “Bart protiv Australije”. “Simpsoni” imaju i posebne odjele u sklopu Universalovih zabavnih parkova u Orlandu i Hollywoodu, po njima je napravljeno bezbroj video igara, slikovnica i stripova.

Dragocjeni član trojca

Službeno, “Simpsone” su zajednički razvili Groening, Brooks i Simon i uvijek se navode kao tvorci serije. Potonji je umro u nedjelju u Los Angelesu, imao je samo 59 godina i tri godine bolovao je od raka debelog crijeva. Zasigurno, najvažniji među njima je bio je Groening, koji je likove Simpsona modelirao po članovima svoje obitelji, Brooks je bio nezaobilazan jer je imao najviše iskustva s različitim humorističkim serijama, a Simon kao da je bio najmanje važan, jer je 1993. napustio ekipu i zadržao samo titulu izvršnog producenta.

Kreirao je nekolicinu sporednih likova, od gospodina Burnsa, gnjavatorskog Homerova šefa, do šerifa Wigguma, nesposobnog čuvara reda i zakona u Springfieldu. Brad Bird, danas holivudska redateljska superzvijezda (Pixarovi crtići “Izbavitelji” i “Juhu-hu”, “Nemoguća misija 4”), radio je na “Simpsonima” upravo u vrijeme kada je Simon određivao ton serije, i smatrao ga je dragocjenim članom toga trojca: imao je poseban osjećaj za humor, znao je razvijati priču i osvježavati likove kada bi njihove reakcije postale suviše rutinske.

Menadžer boksača

Ipak, nije se osobito slagao s Groeningom i Brooksom, pa su se dogovorno rastali. Otpremninom je bio i više nego zadovoljan, a tantijeme su donosile redovne i prilično izdašne prihode, godišnje navodno i nekoliko desetaka milijuna dolara. Tijekom televizijske karijere dobio je devet nagrada Emmy, radio je i na vrlo popularnom “Kafiću uzdravlje”, a nakon “Simpsona” sudjelovao je na stvaranju “Showa Georgea Carlina” (najvažniji suvremeni američki komičar Louis C.K. njega navodi kao definitivan uzor) i “Showa Drewa Careyja”.

Poslije se pokazalo da je imao i druge interese i da mu je televizije bilo dosta. Profesionalno je igrao poker, bio je i menedžer boksača Lamona Brewstera, a često je gostovao u radio emisijama Howarda Sterna. Prva od dvije supruge bila mu je poznata holivudska glumica Jennifer Tilly, od koje se razveo 1991., u vrijeme kada su “Simpsoni” tek postali fenomen. Otkako je doznao da je teško bolestan, još se više angažirao u humanitarnim udrugama. Organizacija PETA, koja promovira etičko ponašanje prema životinjama, po njemu je nazvala svoju središnju ustanovu, jer je bio jedan od njezinih najizdašnijih donatora. Pred smrt je kupovao cirkuse i zoološke vrtove, oslobađao iz njih životinje i zbrinjavao ih. Kada je uspio pronaći novi dom za dva cirkuska slona, smatrao je da je ispunio svoju životnu misiju. Ime će mu ostati ubilježeno za vječnost, jer ćete ga još dugo čitati na svakoj epizodi novih sezona “Simpsona”.