‘Ovaj opsjednuti čudak u gledateljicama Netflixa izazvat će jezu‘

Krajem 19. stoljeća u Poljskoj „lutka“ je bila naziv za mlade žene izložene – poput lutaka – na bračnom tržištu. Prije nego što bi se dogovorila transakcija, jer kći je tad još bila roba, djevojke bi bile izložene na balovima, pod izlikom da debitiraju u društvu. Nagledali smo se takvih prizora u američkim i britanskim povijesno-romantičnim serijama i filmovima gdje debitantice, u bijelom poput labudova, klize balskim dvoranama. Lutka iz naslova nove poljske serije koja se sredinom rujna počela prikazivati na Netflixu, „Lalka“ u poljskom originalu („The Doll“ u engleskom prijevodu), daleko je, međutim, od bijelog, nevinog labuda: Izabela Łęcka, koju je impresivno utjelovila poljska glumica Sandra Drzymalska, u jednoj od prvih scena noć provodi u strastvenom seksualnom klinču s rođakom, i to u očevoj kući, a na balovima tek provocira – odbila je već toliko prosaca da praktički više nema muškarca koji bi je mogao zaprositi.

U standardnoj produkciji romantičnih drama to bi bila točka od koje bi krenuo zaplet – kapriciozna plemkinja naletjela bi na tvrd kamen koji bi slomio njezinu oholost. No „Lutka“ je televizijska interpretacija – pokazat će se, dosta slobodna – romanesknog klasika poljske literature. Snimljena je, naime, prema istoimenu romanu Bolesława Prusa (1847-1912), pravim imenom Aleksander Głowacki, za čiju je „Lalku“ nobelovac Czesław Miłosz rekao da je najveći poljski roman.

Prus je „Lalku“ isprva objavljivao u nastavcima u novinama od 1887. do 1889., a kao cjelovita knjiga prvi put je objavljena 1890. Prevedena je na dvadeset osam jezika, pa tako i na hrvatski 1946. godine u izdanju Matice hrvatske (preveo ju je Julije Benešić). Koliko je popularna ne dokazuje samo nekoliko dosad snimljenih filmova i televizijska miniserija iz 1977., nego i podatak da će nakon Netflixove TV premijere uskoro uslijediti i premijera poljske filmske verzije – u tamošnja kina film stiže 30. rujna, zbog čega su se u Poljskoj već počeli šaliti da imaju vlastiti „Dollhemier“, aludirajući na fenomen „Barbenheimer“ kad su se prije dvije godine istodobno počela prikazivati dva velika filmska hita: „Barbie“ i „Oppenheimer“.

U književnom originalu, hladna, na momente okrutna Izabela Łęcka nije glavna junakinja. Glavni lik „Lutke“ zapravo je Stanisław Wokulski (u seriji ga glumi odlični Tomasz Schuchardt), bogati trgovac koji se zaljubljuje u lijepu aristokratkinju koja za njega ne mari jer ne pripadaju istoj društvenoj klasi. „Lutka“ je društveni roman u kojem se sudaraju staro i novo doba: poljska aristokracija je i dalje ugledna iako ubrzano gubi ekonomsku moć, dok se buržoazija bogati, ali teško uspijeva nadrasti klasno određenje. „Lutka“ je jedan od četiri Prusova romana u kojima, kako je sam objasnio u jednom pismu iz 1884., obrađuje „velika pitanja našega doba“ (uz „Lutku“, to su „Predstraža“, 1885.; „Emancipirane žene“, 1894.; i „Faraon“, 1895.), a u njoj tematizira siromaštvo, nejednakost, predrasude, antisemitizam, položaj žena i poteškoće pri pokušajima poboljšanja društvenih prilika. Sve to mu je priskrbilo naziv „poljski Dickens“.

Redatelj Netflixove serije Paweł Maślona značajno je reducirao broj tema kojima se Prus bavi u romanu – uostalom, šest epizoda koje u prosjeku traju oko sat vremena teško da mogu pokriti kompleksnost romana od 889 stranica (u hrvatskom prijevodu). Osim što je režirao seriju, potpisuje i scenarij s Pawełom Demirskim i Jagodom Dutkiewicz, a u izjavama za javnost napominje da je u pitanju „suvremena reinterpretacija romana“. Najveće promjene doživio je upravo lik Izabele – pohlepna i površna aristokratkinja u seriji je pretvorena u feminističku ikonu. Izabela se primarno ne želi udati jer mašta o tome da počne pisati za feministički časopis „Bršljan“, a kad joj udaja i padne na pamet, opravdava se time da traži muškarca s kojim će moći razgovarati.

Nasuprot njoj, Wokulski je postavljen kao opsjednuti čudak koji u gledateljicama izaziva jezu – uhodi Izabelu, potplati jednu od njezinih sluškinja kako bi mu pomogla urediti istovjetnu repliku Izabeline sobe i, čini se, namjerno potkopava poslovne pothvate Izabelina oca pijanca i kockara Tomasza Łęckog (Jacek Braciak), što u traileru za seriju dodatno pojačava hit Radioheada iz 1992., pjesma „Creep“. Wokulski i Izabela započinju sadističku igru – hoće li je on prije otjerati u potpuno siromaštvo zbog čega će se morati udati za njega, ili će ona uz pomoć oca uspjeti od trgovca željnog društvenog prestiža izmusti i zadnju paru?

„Lutka“ nije osobito ugodna za gledanje – Maślona seriju uspijeva učiniti uznemirujućom na način na koji to čini vrhunska književnost, no u posljednjoj epizodi sve se nepredvidivo izokreće, do mjere i da je neuvjerljivo, pa se bračni zaplet praktički pretvara u krimi priču koja će, moguće, zadovoljiti i romantičarke i feministkinje.