Robert je dočekao osamdesetu, nije zbog toga osobito sretan, jer je svjestan da ga sudbina nije osobito mazila. No, na kraju ipak...

Film "Snovi na tračnicama" zasad je dobio nekoliko prestižnih priznanja, American Film Institute uvrstio ga je među deset najboljih ostvarenja američke kinematografije, a Nacionalno udruženje recenzenata također mu je dalo takvu počast, s tim da su scenaristi Clint Bentley i George Kwedar posebno izdvojeni za svoj rad. Bentley je ujedno i redatelj filma, to mu je tek drugi takav pothvat (prvijenac "Džokej" je iz 2021.), a oba su imala premijeru na Sundance Film Festivalu.

Bentley i Kwedar već su uigrani scenaristički tandem, nominirani su za Oscara za zatvorsku dramu "Sing Sing" koju je režirao Kwedar, no "Snovi na tračnicama" zasad se smatraju njihovim najboljim ostvarenjem. Recenzije filma iznimno su pohvalne, česte su usporedbe s opusom Terrencea Malicka ("Dani neba", "Tanka crvena linija i dr.), što je Bentleyju bio veliki kompliment, iako je napomenuo da je ideju za naraciju Willa Pattona, koji kao lik uopće ne figurira, pobrao iz Truffautova "Julesa i Jima" i Cuaronova "I tvoju mamu također". Naracija je dobra dosjetka, koja uštedi jako puno filmskog vremena, a Bentley se uopće nije pokazao kao posebni čistunac; najprije je s direktorom fotografije Adolphom Velosom namjeravao raditi na 35-milimetarskoj filmskoj vrpci, a poslije se opredijelio za digitalnu sliku, kad su shvatili da je to puno jeftinje. Problem je bio i sa sječom drveća, koja je ključna u filmu, i opet im je prijetio bojkot od ljubitelja prirode, pa su tu nedaću riješili filmskim trikovima.

Glavni lik je Robert Granier, kojeg upoznajemo kao dječaka bez roditelja, koji se nakon besciljnog odrastanja uključio u ne baš perspektivnu plejadu drvosječa, kada ga glumi Joel Edgerton, ujedno i jedan od izvršnih producenata "Snova na tračnicama". Štošta mu se događa mimo očekivanja, pa mu u jednom trenutku pristupa komunikativna Gladys (Felicity Jones), dopadnu se jedno drugome i počnu živjeti zajedno. Sagrade kuću na osami, rodi im se kći, ali Robert baš nema mnogo prilike uživati u čarima obiteljskog života jer neprestano mora za nomadskim poslom, koji traje i po nekoliko mjeseci. Sječa stabala je iscrpljujuća i opasna, jer su nesreće često pogibeljne, ali i besmislene. U jednom trenutku njihov predradnik odluči da se moraju riješiti Kineza, a slika mladića kojeg su zbog toga bacilli u provaliju progonit će Roberta do kraja života. U šumi su česti i požari, jedan od njih bit će posebno poguban po Robertovu obitelj, no njegova priželjkivanja često su nestvarna, tako da nikad ne znamo što je san, a što java.

Robert je dočekao osamdesetu, nije zbog toga osobito sretan, jer je svjestan da ga sudbina nije osobito mazila. No, kad se u završnici provoza u dvokrilcu, i iz zraka mu sve ono što je iskusio vezan uz zemlju daje potpuno novu perspektivu. Edgertonova glumačka izvedba čvrsto drži film, kao i razmjerno kratki nastupi vrhunskih karakternih glumaca, među kojima su se izdvajaju William H. Macy i Kerry Condon. Naracija je razmjerno neuredna, ali to osobito ne smeta, jer "Snovi na tračnicama" imaju ugođaj kakvim se može pohvaliti rijetko koji novi američki film. Predložak je inače kultna novela Denisa Johnsona iz 2011., koju su Bentley i Kwedar nastojali ne iznevjeriti i u tome su - kako tvrde poklonici knjige - prema svemu sudeći uspjeli.