PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

Remek djelo od kojeg mi je zastao dah: HTV-ovi komentatori nisu bili dovoljno rječiti da ga opišu, jedan me pridjev užasnuo

 Xia Yifang/Afp
Manje delegacije zemalja plovile su Seinom u manjim brodicama, te su se sportaši na njima riskirali mučninu od valova što su ih proizvela veća plovila

Bolju televizijsku priredbu nisam vidio nikad. Otvaranje Olimpijskih igara u Parizu fascinantan je projekt, produkcijsko i umjetničko remek-djelo od kojeg zastaje dah. Prije svega, posrijedi je raskošno učinkovita reklama samoga grada, a zatim i francuskog duha, kulture i civilizacije.

Dovoljno bi bilo samo ono momče što trči krovovima, preskače balkone, leti takoreći nad veličanstvenim vedutama, da zapamtiš cijeli događaj, a takvih senzacija bilo je na desetke. Zacijelo je i uživo doživljaj jedinstven, no izmiče cjelina.

Prve su ovo olimpijske igre čije se otvaranje nije smjestilo na stadion. Sportaši plove Seinom, a na obalama tisuće plesača, muzičara, akrobata, pjevača, radnika. Svaki televizijski kadar dizajniran je do najmanjeg detalja, a kutovi...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 08:27