Princ od Perzije za klince s kokicama i Slavoja Žižeka

Na početku filma o kojem je riječ, autori nas upoznaju sa sretnim i uspješnim životom bogatog imperija na vrhuncu moći. Ali, jednog dana vodstvo moćne države dobiva obavještajnu informaciju kako jedna od zemalja na rubu carstva prodaje oružje njihovim ljutim neprijateljima. Lakomisleni vladar naređuje napad.

Ispostavi se, međutim, da je obavještajni podatak bio perfidna laž, da je napadnuta zemlja nevina žrtva, te da motiv napada zapravo nije nacionalna sigurnost, nego - dragocjeni podzemni resurs. Ne, film koji sam upravo opisao uopće nije politički dokumentarac, ne bavi se Irakom, niti Georgeom Bushom i naftom. Film o kojem je riječ zove se - “Princ od Perzije”!

Dvorana zrcala

Alati kulturalne analize očito su se toliko proširili da njima danas osviješteno barataju i holivudski scenaristički obrtnici. Tako se i može dogoditi da jedan film nastao po video igrici iz 1989., u produkciji kralja akcijske trivijale Jerryja Bruckenheimera - dakle, film zamišljen da bude čista, staromodna i eskapistička ljetna akcija - u sebi ima ugrađen cijeli, mali geopolitički komentar. Takav je, dakle, taj postmoderni Hollywood: svi su osvijestili svijest o svemu, u filmove je već ugrađena njihova akademska recepcija, a ciljana publika jednako su balavci s kokicama, njihovi roditelji, kao i Slavoj Žižek.

Komercijalni film doista je postao dvorana zrcala. U tu i takvu dvoranu zrcala, Jerry “bum-bum” Bruckenheimer ubacio je novog hitoidnog pretendenta. “Prince of Persia” nastao je po sad već pradavnoj računarskoj avanturi Jordana Mechnera koja je 1989. revolucionirala gejmersku scenu tako što je umjesto pucačine uvela mačevanje i donijela bolju, realističkiju kinetiku.

Sam film zapletom se bazira ponajprije na četvrtom nastavku Mechnerove igrice “Sands of Time” iz 2003., a scenaristi - uključujući samog Mechnera - uvrstili su u film i niz novih kulturalnih referenci. Tako se, recimo, nevino okupirani grad u filmu zove po starom iranskom tvrdalju Alamutu, istom onom kojeg je proslavio u svom istoimenom romanu iz 1938. slovenski pisac Vladimir Bartol.

Kao u eri Errola Flyna

Premda se nakon svih ovih političkih i kulturalnih referenci može steći dojam da je “Princ od Perzije” neka visokoparna postmoderna, nije baš tako. Bruckenheimerov film, koji je režirao dobri britanski doajen Mike Newell, zapravo je strašno starinski i klasični pustolovni film kojem tek pokoji CGI efekt “smeta” da ga ne preselite u eru Errola Flynna.

Bruckenheimer zna da su Bliski istok i islam trusni teren i po tom terenu hoda oprezno, izbjegavajući svaku jasnu referencu na onomastiku, pismo i vjeru.