BERLIN - Još od vremena kad su istočnoeuropski filmaši završavali u zatvoru kao disidenti nije se dogodilo da jedan veliki filmski festival prikazuje film čiji je redatelj uhapšen.
A upravo se to dogodilo u petak u Berlinu, gdje je u glavnom programu prikazan politički triler “The Ghost Writer” redatelja Romana Polanskog . Prikazan je, dakako, u odsutnosti autora koji se nalazi u švicarskom kućnom pritvoru, iščekujući izručenje u Sjedinjene Države. “The Ghost Writer” priča je o profesionalnom piscu memoara (Ewan McGregor) koji dobije unosan posao da redigira autobiografiju bivšeg britanskog premijera Langa (Pierce Brosnan). Pisac “duh” odlazi u premijerovu vilu na američkom otoku i počinje s radom, no s vremenom uočava da stvari uokolo nisu na mjestu: njegov prethodnik na tom poslu je ubijen, nepoznati ljudi pokušavaju ukrasti rukopis, a sam Lang dospije na udar haaškog suda zbog ilegalnog privođenja islamista.
Efektno i zabavno
Iako je izvorni roman nastao 2007., njegov zaplet naviješta mnogo stvari koje su se u međuvremenu dogodile, od britanske istrage povodom rata u Iraku do otkrića tajnih logora za islamiste. No, krivo bi bilo pomisliti da je “The Ghost Writer” nekakav politički ekspoze: Polanski ipak ostaje Polanski, pa je i ovaj film puno ponajprije triler paranoje i klaustrofobije, puno sličniji “Franticu”, “Chinatownu” ili nekom Hitchcockovom filmu nego - recimo, “Svim predsjednikovim ljudima”. Atmosfera proganjanja i izolacije ono je u čemu je Polanski uvijek bio najbolji, pa i ovdje to radi efektno i zabavno.Uz “Ghost Writera”, glavni program u petak je donio i dokumentarnu dramu “Howl” (Zavijanje) autorskog dvojca Roberta Epsteina i Jeffreyja Friedmana.
Epstein i Friedman u filmu se bave poznatom aferom iz 1957., kad je tada anonimni pjesnik Allen Ginsberg od tužilaštva San Francisca opružen za opscenost zbog prostačenja u svojoj poemi “Howl”.
Slavna sudska afera
Epstein i Friedman - koji su dobili Oscara za svoj dokumentarac o Harveyju Milku - isprva su namjeravali raditi dokumentarni film i o aferi “Howl”. No, tijekom priprema promijenili su odluku i načinili igranu dokudramu koja sadrži tri sastavnice. Jedna je igrana inscenacija samog procesa, načinjena prema sudskim zapisnicima. Druga su Ginsbergovi intervjui iz tog vremena, koji su igrano adaptirani, a samog pjesnika u njima glumi James Franco. Konačno, treći dio je sama poema koju redatelji ilustriraju animiranim scenama.
Uoči Berlina struka se čudila zašto je od svih američkih naslova s ovogodišnjeg Sundancea direktor Berlinalea Kosslick u glavni program uvrstio baš i jedino “Howl”, s obzirom na to da taj film u Park Cityju i nije prošao naročito dobro. Nakon što smo film vidjeli, čuđenje se čini na mjestu, jer “Zavijanje” doista nije naročito. “Howl” je jedan u nizu filmova koji tematiziraju ideološka trvenja američkih pedesetih i-ili pionirske heroje liberalne Amerike: među takvima su i “Laku noć, sretno”, “Daleko od raja”, “Milk” ili “Frost/Nixon”. Ali, za razliku od njih, “Howl” je prilično bez poante. Politički kontekst je jedva naznačen, borba protiv konzervativnih cenzora iz današnje se perspektive doima kao tamburanje mrtvog lava, a najgori dio filma su nesumnjivo animirane “ilustracije”.
Jedini hrvatski predstavnik
U nekim trenucima one se doimaju kao da je netko uzeo Disneyjevu “Fantaziju” i u nju docrtao penise, golotinju i sise. Jedini doista zanimljiv dio je onaj u kojem književna struka “vještači” umjetničku vrijednost “Howla”. Ti nam dijelovi, naime, duhovito ocrtavaju tadašnju estetsku ideologiju, pa je tako među sudskim “vještacima” na procesu bila i gospođa koja je za potrebe učenika kršćanskih internata napisala “ćudoredne”, skraćene verzije Shakespearea i Goethea. A sve to skupa zbivalo se samo deset godina prije Woodstocka! U petak poslijepodne, prikazan je i jedini hrvatski naslov ovdje: u okviru prvog paketa kratkih filmova igrao je i “Žuti mjesec” Zvonimira Jurića.
Ništa o aferi, samo hvale za režisera
U odsutnosti Polanskog, na konferenciji za novinare “Ghost Writera“ pojavila su se sva tri producenta , pisac obert Harris, kao i glumci Ewan McGregor, Pierce Brosnan i Olivia Williams. Premda nitko nije želio komentirati pravosudni slučaj Polanski, veliki su dio vremena posvetili hvaljenju istaknutog režisera, njegove radne perfekcije,inteligencije i vizualnog dara. Upitan u kojoj mjeri je svoj lik gradio na Blairu, Brosnan je odgovorio: “U jednom trenutku sam i ja to upitao Polanskog, nakon što sam pročitao knjigu i shvatio da svaka točka mog lika upućuje na njega. Ali, Polanski mi je odgovorio: ni slučajno nemoj igrati Blaira, ti igraš svoj karakter.” Harris - inače Britanac - rekao je: “Knjiga se zove‘Duh’, a među mnogim duhovima u njoj je i duh preminule Velike Britanije, palog imperija. Često sam se pitao kako to da se moja zemlja ponaša kao da je 51. država SAD-a. Ovo je priča i o tome.”
Veliko filmsko otkriće za jubilarno izdanje Berlinalea
Projekcijom filma “Odvojeno zajedno” kineskog režisera Wang Quan’ana u nikad hladnijem, u led potpuno okovanom Berlinu počeo je 60. berlinski filmski festival. Svoje okruglo, jubilarno izdanje ovogodišnji Berlin slavi jednim velikim filmofilskim otkrićem.
Simfonijski orkestar
Povodom otvorenja festivala, naime, danas je u pratnji Simfonijskog orkestra njemačkog radija prvi put nakon više od 80 godina publici prikazana integralna verzija jednog od najvećih klasika njemačke weimarske kinematografije, “Metropolisa” Fritza Langa. Langov antiutopijski SF desetljećima je već klasik, dio fakultetskih programa, oponašan u Hollywoodu, citiran u video spotovima - ali, svi koji su ga vidjeli zapravo su vidjeli njegovu okljaštrenu verziju koju je njemački producent protiv Langove volje načinio nakon neuspješne premijere 1927. Za Langov, 35 minuta dulji original vjerovalo se da je nepovratno izgubljen, sve dok se nije dogodilo otkriće dostojno Borgesa: jedan je istraživač u kinoteci Buenos Airesa otkrio 16mm, dotrajali print izgubljenog klasika. Langov “director’s cut” potom je minuciozno rekonstruiran i pokrpan, a u petak je prvi put prikazan publici.
Što se glavnog programa tiče, on nije počeo - kako je stereotipno uvriježeno - nekim holivudskim naslovom, nego obiteljskom humorističkom dramom režisera Wang Quan’ana, čovjeka čiji je film “Tuyin brak” 2008. u Berlinu i pobijedio. Junaci “Odvojeno zajedno” su dvoje staraca - Qiao E i Liu. U vrijeme kineskog građanskog rata bili su vjerenici, a Qiao E je nosila njegovo dijete. Ali, Liu je bio vojnik Kuomintanga, s vojskom se evakuirao na Tajvan, a nedugo nakon zbjega između dvije zemlje nastupila je potpuna blokada.
Fikcija nacije i obitelji
Nakon 50 godina, kad se uspostavio vizni režim, Liu ponovo putuje u rodni Šangaj i posjećuje staru ljubav, te sina kojeg nikad nije vidio. Liu je udovac koji za sobom na Tajvanu ima brak, a Qiao E se preudala za radnika-komunista i s njim ima još djece i unuke.
Liu u Šangaj dolazi s ludim naumom da nagovori Qiao-E da s njim zauvijek ode na Tajvan. A obitelj se nađe u potpunoj prepasti kad starica na to - bez razmišljanja pristane!
“Odvojeno zajedno” fini je, duhoviti i sjetni film koji se bavi temama koje su i nama ovdje jako prepoznatljive. Prikazujući kako se politika poigrala sudbinom ljudi, Wang Quan’an pametno demonstrira kako se vrijeme nikad ne može vratiti, kako su i nacija i obitelj na neki način fikcija, a jedino što čvrsto postoji su memorije pojedinaca koje su, međutim, proturječne i nesukladne.
Slično kao Nijemci nakon pada zida, i Wangovi likovi uče kako je teško stvoriti zajednicu ako ta zajednica ne dijeli sjećanja.
A mudrom ironijom, Wang je tu priču o “rupi povijesti” smjestio u vibrantni, živahni Šangaj, poduzetničku prijestolnicu nove Kine.
Likovi filma, stari ljudi, okruženi su tim frenetičnim razvojem i kolosalnim neboderima, a Wang Quan'an kao da hoće pokazati da sav taj silni razvoj za nekog dolazi prekasno, i da postoji naraštaj s kojim se povijest neugodno poigrala. ( Jurica Pavičić)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....