
Postoji nešto što posao filmskog pripovjedača čini fundamentalno drukčijim od posla pisca kontinuirane TV serije. Naime, film (ali i mini-serija) podrazumijevano moraju završiti. U kontinuiranoj TV seriji završetak je ekvivalent smrti: odgađate ga koliko možete.
Pisac filma ili mini-serije otpočinje pisati s nakanom da priču zaokruži i skonča. U kontinuiranoj TV seriji završetka nema. Umjesto na dramskom luku, kontinuirana serija počiva na jednom pradogađaju ("velikom prasku") i na krugu likova čiji su odnosi s malim varijacijama nepromjenjivi. Kontinuirana TV serija po tome je nalik drevnoj mitologiji. Olimpijci u titanomahiji svrgnu Titane, a onda gledate preljube i spletke istih likova kroz sve tomove Gustava Schwaba.
Sve to vrijedi i za...