- Iskreno, volim raditi filmove za djecu i zapravo ne razmišljam puno o tome da se ti filmovi svide roditeljima - rekla je Marina Andree Škop, redateljica i producentica koja se zadnjih petnaestak godina bavi stvaranjem filmova i serija za djecu i mlade, a sada sprema ambiciozan projekt koji spaja igrani film i animaciju zvan "Glavonja".
Uz spomenutu Škop, film režira i Vanda Raýmanová, slovačka redateljica, a ovaj komična pustolovina prati priču desetogodišnjakinje Alise i njezina starijega autističnog brata Milana.
- Malo je autora za djecu koji imaju hrabrosti govoriti o važnim temama, a da pritom ne podilaze ni dječjoj publici ni moralnim načelima roditelja. “Glavonja” u sebi nosi duh dječjih romana velikih autora poput Roalda Dahla i njegovog nasljednika Davida Walliamsa - rekla je Škop i istaknula kako "nije trebalo dugo" da se Vanda i ona slože zajednički krenuti u razvoj filma temeljenog na scenariju slovačkog scenarista Juraja Raýmana.
Kako tvrdi Škop, povezala ih je snažna želja da se ujedine i zajedno stvore ovaj jedinstveni film kojim će "posaditi sjeme empatije i razumijevanja u umove mladih gledatelja, bez da ih guše moraliziranjem, već pružaju nezaboravno filmsko iskustvo".
Nadalje, redateljica je istaknula kako je film primarno za djecu, s dječjom glavnom glumačkom postavom, no da ga i odrasli također mogu pogledati i naučiti nešto.
- Puno mi je bitnije da djeca kroz pitku i zabavnu priču dođu u susret sa nekom bitnom temom, te da ih film potakne na promišljanje. A odrasli koji imaju još malo zaigranosti u sebi će, nadam se, naći u mojim filmovima puno toga što ih može razveseliti - rekla je 51-godišnja Škop.
- Naš film namjenjen je publici starijoj od 6 godina. Djeca te dobi još uvijek balansiraju između ljubavi prema animiranim i igranim filmovima. Spremni su prihvatiti različite estetike i načine pripovijedanja, posebno one koji kroz svoju stilizaciju koketiraju s animiranim filmovima - nastavila je o filmu i djeci kao glavnim akterima.
Naime, dobro je znano da Hrvatska ima jaku povijest filma za djecu, a Hrvatski audiovizualni centar se nikada nije libio da u skladu sa svojim mogućnostima podupire taj žanr.
- HAVC je ove godine pokrenuo i specijalizirani natječaj za razvoj filma za djecu što vidim kao dobru priliku za sve autore koji se žele usavršiti u tom žanru, a sjajno je da su i domaći izdavači udžbenika prepoznali važnost domaćih filmova za djecu te ih redovito uvrštavaju u udžbenike za osnovne škole, pa naši klinci odrastaju uz njih - objasila je ova redateljica koja iza sebe ima hvaljen dječji film "Moj dida je pao s Marsa".
Ove godine se na sreću snimaju tri hrvatska filma za djecu: novi nastavak “Pauline P.” Nevena Hitreca koji je namjenjen publici mlađih teenagera, zatim “Bumbarov let” Danijela Kušana koji se snima ovu jesen na Zlarinu te “Glavonja” koji je namjenjen publici od šest pa na više godina.
Kako tvrdi Marina, prilikom odabira djece za filmske uloge, ključno je prepoznati tipologiju djeteta te iskustva koja nosi sa sobom. Koredateljica Vanda je već u startu postavila jasnu sliku koje tipove djece traže kako bi oblikovali dječji glumački ansambl.
- Cijeli proces nam je bio veliki izazov, jer je tema kojom se film bavi prilično specifična. Ja uvijek radim na početku online audicije na koje se prijavi jako veliki broj djece. Na osnovu online videa odmah se ocijeni da li dijete po tipu odgovara zamišljenom filmskom liku, te na koji način se odnosi prema kameri. Nakon toga odaberemo mali broj djece koja dođu na audicije uživo. Te audicije su dosta detaljne i uzmem si do sat vremena rada sa svakim odabranim djetetom kako bi dijete imalo vremena i opustiti se i razumjeti što se od njega/nje očekuje. To je većini od njih i prvi susret sa audicijom za film i svi imaju jako veliku tremu. Nakon upoznavanja, zajednički postavimo i snimimo neku scenu i zatim je korigiramo puno puta - rekla je Škop i pojasila da na osnovu tog iskustva točno vidi čuju li djeca upute i usvajaju il korekcije koje se od njih traže.
- Imali smo sreću da smo vrlo rano za glavnu ulogu djevojčice Alise pronašli izrazito talentiranu mladu glumicu Martu Mihanović. Alisa je filmski lik koji u sebi utjelovljuje i zaigranost i značajnu odgovornost jer je sestra neurodivergentnog brata. Bili smo ugodno iznenađeni kada se na audiciju prijavila 10-godišnja Marta, koja ima starijeg autističnog brata, kojeg glumi Maks Kleončić. Marta je, s jedne strane, zaigrana, ali s druge strane, njezino lice i svaka akcija otkrivaju njezino iskustvo odrastanja s autističnim bratom. Marta je postala naša najveća savjetnica u pripremama, jer je zbog svog vlastitog iskustva kreirala jedan potpuno autentičan i vjerodostojan filmski lik - prepričala je redateljica. Osim njih, male detektive igraju Andrija Lamot, Mark Spiridonović i Martin Pišlar.
Nadalje, Marina je naglasila specifičnosti rada s djecom i koliko uistinu traje snimanje jednog dječjeg filma.
- Snimanje puno dulje traje od rada sa odraslim glumcima, ali iskreno moram priznati da ja uživam u tom procesu - ponosno je izjavila Škop.
Uloge odraslih likova preuzeli su slovenski glumci Ajda Smrekar i Matej Puc, slovački glumci Csongor Cassai i Gabriela Dzuríkova te hrvatski glumci Judita Franković Brdar, Borko Perić, Snježana Sinovčić, Dražen Čuček, Slavko Sobin i Željko Duvnjak.
- Judita i Borko imaju veliko iskustvo rada u filmovima za djecu, tako da su nam bili od velike pomoći. Sjajno je kada profesionalni glumci mogu djeci prenijeti neka svoja iskustva i znanja. Najviše su nam u tome pomogli slovenski glumci Ajda Smrekar i Matej Puc koji su glumili roditelje Alise i Milana. Na zajedničkim probama smo uspjeli izgraditi jako dobru obiteljsku dinamiku - prisjetila se redateljica.
Film "Glavonja" obrađuje tematiku mentalnog zdravlja, koje se često smatra "vrlo osjetljivim". Stoga, filmska je ekipa u fazi razvoja istraživala teme autizma kroz knjige, filmove ali, što je najbitnije, kroz osobno iskustvo.
- Kako je cijela priča “Glavonje” inspirirana odnosom Vandinog autističnog nećaka i njegove mlađe sestre, Vanda je bila ta koja je sa sobom donijela jedno veliko inicijalno znanje. Kroz glumačke probe nam je najveći savjetnik bila Marta, a u samo snimanje se uključio veliki broj suradnika koji u obitelji imaju sestru, braću, nećake koji su u autističnom spektru. Sviju nas je ponijela jedna pozitivna energija i cijela ekipa vjeruje da će naš film "Glavonja" senzibilizirati mladu publiku o temi autizma i mentalnog zdravlja općenito - izjasnila je redateljica svoj cilj.
Uz prevladavajući aspekt osvještenja mentalnog zdravlja, unikatan je i pristup koji miješa igrani film i animaciju. Iako je rekla da ta tehnika nije ništa novo, već potječe još iz vremena velikoga Georgesa Melliesa, prema redateljici, cijeli se život poigrava s vizualnim efektima i animacijom i za velikim veseljem te ih koristi kao sredstvo izražavanja.
- Vjerojatno je to jedan od elemenata koji me vuče filmu za djecu, a to je stalna mogućnost igranja sa formom. U “Glavonji” imam sreću da surađujem sa sjajnom autoricom animacije Vandom, pa sam od nje puno naučila o animaciji - prepričala je. Kako ovaj film koketira sa animiranim filmom, redateljica je prepričala da je u igranim dijelovima bitno "stopiti" taj animirani “look”. Tome je najveći doprinos dao direktor fotografije Tomislav Sutlar, a osim vrhunskog vizualnog stila kojim je oblikovao film, on je u sliku unio pregršt "vizualnih igrarija" za koje filmska ekipa vjeruje da će biti jako atraktivne dječjoj publici.
Usprkos internacionalnoj suradnji sa slovačkim studijem Objectif te latvijskim Air Productionsom, film se većinski snimao u Zagrebu, no po riječima redateljice, izbjegavali su lokacije koje su prepoznatljive.
- Priča “Glavonje” odigrava se u zamišljenom mjestu i zamišljenom vremenu. Ništa nije određeno, a kako priča u sebi nosi visoku dozu stilizacije, direktor fotografije Tomislav Sutlar, scenograf Stefano Katunar, Vanda i ja smo se dogovorili da pristupimo izboru i oblikovanju lokacija na jako stiliziran način. Odabrali smo lokacije koje u sebi nose duh nekog univerzalnog vremena koje je moglo biti prije sto godina, ali i danas. Trudili smo se da te lokacije na sebi nemaju vizualnog smoga, već da svojom čistoćom oslobode prostor Stefanu za kreiranje zbilja predivne scenografije - objasnila je.
Naposlijetku, snimanje filma završava se koncem srpnja nakon čega svima slijedi ljetna pauza.
- Cijelo snimanje je bilo jedno predivno iskustvo za ekipu, sa naglaskom na naše mlade glumce koji su ga odradili poput pravih filmskih profesionalaca. Na jesen započinjemo sa montažom i planiramo paralelno početi pripremati animirane scene. Naš plan je završiti film u nešto više od godinu dana. A nakon toga, planiramo našu mladu publiku dovesti u kina i im pružiti jedno neobično filmsko iskustvo uz kojeg će se smijati i plakati, te iz kojeg će intuitivno shvatiti koliko mogu naučiti od onih koji su različiti - zaključila je redateljica.