‘OKUS LJUBAVI‘

Ovaj je film dragulj: pripremanje i kušanje hrane dočarano je kao vrhunski užitak. Ne zna se kad treba početi, kad stati

Okus ljubavi, Juliette Binoche i Benoit Magimel, CIFC Films

 Imago/Imago Stock&people/Profimedia/Imago/imago Stock&people/profimedia
U četvrtak smo, u sklopu ciklusa frankofonog filma, napokon dočekali jedan film Tran Anh Hunga i na zagrebačkom kino-repertoaru

Početkom devedesetih nismo se baš mogli pohvaliti dobrim poznavanjem europske kinematografije, pogotovo ukoliko su u pitanju bili tzv. "arthouse" filmovi. Distributeri su ih smatrali nekomercijalnim, a Hollywood je već tada ovladao našim kinima, tako da smo imali dovoljno friške i atraktivne robe, a tko bi se brinuo za opskurna art ostvarenja koja su u Zagrebu ionako prikazivana samo u Kinoteci u Kordunskoj. Srećom, od potpune filmske zaglupljenosti spasio nas je fenomen njemačkih satelitskih televizija. ARTE i 3SAT itekako su pazili na svoj program, a to što nismo tako dobro znali njemački, pokazalo se kao manji problem. Već tada me privukao naslov "Miris zelenih papaja", snimljen 1993., ovjenčan s dvije nagrade u Cannesu i nominiran za Oscara za najbolji strani film, bio...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 08:21