U Cannesu je pokazan i domaći, francuski film "L‘Inconnue" (Neznanac) režisera Arthura Hararija čovjeka koji je pred tri godine osvojio Zlatnu palmu kao scenarist filma vlastite supruge Justine Triet "Anatomija pada". Harari se sad predstavlja (i) kao redatelj filmom koji je visoko-konceptualni, fantastični triler.
Uselio u tijelo
Junak "Neznanog" je mladi fotograf (Niels Schneider) koji tijekom fešte u diskoteci završi u seksu s nepoznatom djevojkom (Lea Seydoux). Nakon orgazma i drijemeža se probudi i zgranuto shvati da je uselio u tijelo te djevojke. Ima žensko lice, vaginu i sise, curi mu mjesečnica. Izbezumljen je, ne zna što bi napravio. A onda na jednoj fotografiji uoči uličara koji "ima" njegovo lice i tijelo, te shvati da je to možda povezano. Par "ljuštura" se spoji i počne istraživati što im se dogodilo.
Fantastični high-concept Hararijevog filma podsjetit će gledatelje i čitatelje na fantastiku 70-ih, od Pavla Pavličića do Paula Austera. Ipak, referenca koja meni prva pada napamet je sjajni američki indie horor "It Follows/To dolazi" (2014, David Robert Mitchell) u kojem se kletva također širi seksom. Mitchell je iz toga izveo dojmljivu političku parabolu o solidarnosti i egoizmu, uvjerljiviju od Haraijeve. "L‘Inconue" je dobar film- počne zanimljivo i razvija se zanimljivo, no poput mnogih filmova visokog koncepta i ovaj je teže bilo završiti nego otpočeti, pa Harari filmu ne da sasvim zadovoljavajući rasplet.
Treći i možda najbolji film kojeg je kraj vikenda donio u canneskoj konkurenciji je "El Ser Querido" (Voljeno biće) španjolskog režisera Rodriga Sorigoyena. Sorigoyen je inače iskusni žanrovski redatelj, specijalist za krimi- i političke trilere poput "Vladavine" (2018) ili "Beštija" (2022) koje je prikazivao splitski Festival mediteranskog filma. Sad je snimio nešto sasvim drukčije: okušao se u uvijek osjetljivom podžanru filmova o snimanju filma.
Biološki otac
Junakinja "Voljenog bića" je neuspješna mlada glumica (Victoria Luengo) kojoj se jednog dana javi biološki otac (Javier Bardem), svjetski poznati režiser s kojim je izgubila kontakt u djetinjstvu. Otac djevojci nudi ulogu u filmu koji kani snimati, a premda zazire od oca koju je ostavio kao dijete, junakinja nije u situaciji da odbije prestižnu gažu. Snimanje otpočne, dok se film snima otac i kćer opipavaju uzajamne odnose, a ono što se dogodi među njima počne se reflektirati na set i ekipu. Medeno umilni otac šarmer u nekom trenutku pokaže drugo, mister-hydeovsko lice, ono patrijarhalnog, egocentričnog siledžije.
Filmove o filmu ne mora svatko voljeti. Nekim će gledateljima svaki takav film izgledati kao buljenje filmaša u vlastiti pupak. No, Sorigoyen je to što je napravio napravio majstorski. Dosta je čovjeku vidjeti prvu, uvodnu 20-minutnu scenu u kojoj otac vabi kćer da pristane ulogu da zaplješće majstoru. A majstorski pljesak zavrjeđuju i Luengo i Bardem koji su oboje izvrsni.
Najviše se taj dan prikazivanja govorilo o "Fjordu". Međutim, meni su ova dva filma draža.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....