‘Od Hrvatske sam odustao, sad sam redatelj bez domovine. A srpski film ima 17 puta veću gledanost od hrvatskog‘

Ognjen Sviličić, redatelj filmova "Oprosti za kung fu", "Armin", "Takva su pravila" te "Glas", koji je surađivao na filmu Dragana Bjelogrlića "Čuvari formule" te "Bit ćemo prvaci svijeta" Darka Bajića (zahvaljujući tome redatelju upravo je sudjelovao u Leskovačkom internacionalnom festivalu filmske režije -LIFFE-u), u razgovoru s Dejanom Šapićem, za Nova.rs otkrio je da od 2017. godine "praktično" nije dobio novac za produkciju u Hrvatskoj te da u posljednje četiri godine ni s kim iz Hrvatske nije ostvario nikakvu konkretnu suradnju.

"Tako da zbilja ni tehnički više nisam dio hrvatske kinematografije, jer ne živim tamo i ne radim ni s kim odatle", pojasnio je za srpski medij redatelj koji živi u Berlinu, gradu u kojem je doživio "najveće uspjehe u karijeri".

Najviše, nastavlja za Nova.rs , piše za kolege iz Slovenije - Janeza Burgera i Damjana Kozolu. U Srbiji pak sa Srdanom Golubovićem radi na igranom filmu o Marini Abramović i Ulayju.

"Puno surađujem i s Litvom. Čak mislim da sam samo iz Litve dobio više podrške za svoje tekstove nego iz Hrvatske od koje nisam dobio ništa", dodaje.

Od smjene vlasti u HAVC-u iz tog izvora, rekao je dalje medijima u Srbiji, nekoliko vodećih hrvatskih redatelja godinama nije dobilo financijska sredstva. U tom kontekstu, kao rezultat, navodi i to da hrvatskog dugometražnog igranog filma već skoro četiri godine nema na velikim festivalima poput Berlinalea, Cannesa i Venecije, ali niti regionalnih festivala poput Sarajevo film festivala.

"Što je najgore, nema ni publike u kinima. Primjera radi, u 2024. srpski je film imao sedamnaest puta veću gledanost od hrvatskog. HAVC je u misiji uništenja svoje kinematografije, što je jedinstven slučaj u svijetu, moram priznati", mišljenja je Sviličić.

Kako je pojasnio, od 2020. se godine deset puta prijavio s tri različita projekta. Svaki je put odbijen uz objašnjenje da scenariji nisu dovoljno dobri.

"Odlučio sam da se neću prijavljivati za produkciju projekata u Hrvatskoj. To radim u Srbiji, Francuskoj i Njemačkoj i sad sam ili u fazi prijava na fondove tih zemalja ili čekam rezultate tih prijava", ispričao je.

Također je rekao: Kako sam trenutno redatelj bez domovine, to nije lako, ali je interesantno i izazovno. Nažalost, traži malo više vremena. U međuvremu sam krenuo raditi na jednom njemačkom projektu, ali to je tek u ranoj fazi priprema.