Ovaj je film iz Srbije kao stvoren za ‘olovna vremena‘. Kraj je potresan

Dejan (Vučić Perović) je mladić iz zabačenog kraja Srbije, prešao je tridesetu, ima petogodišnjeg sina, no neizlječivi je narkoman. Stoga ga majka (Jasna Žalica) pošalje u samostansku komunu koju vodi otac Branko (Boris Isaković), budući da je ta na glasu po uspješnim slučajevima odvikavanja od droge. Dejan je isprva skeptičan, pogotovo kad se uvjeri da tamo ovisnike liječe batinama, i to vrlo okrutno, polegnu ih na stol i zatim udaraju lopatom dok nesretnici ne izgube svijest. Mladić je u dvojbi, pogotovo kad dobije crtež svog malog sina, rado bi se vratio u normalan život, ali nije siguran ima li za to snage. Od pitomaca u samostanu dobio je za mentora simpatičnog Mionicu (Goran Marković), koji mu tumači da sve ono što bi on htio nije dozvoljeno, a pritom mu je jedini trenutak užitka šmrkanje droge koju je pronašao u ostavljenim tenisicama.

Mionica ga upozorava da to ne vodi nikuda, ili će se kloniti iskušenja i vratiti obitelji ili će zauvijek ostati u samostanskoj komuni, uostalom, neki su tamo proveli već tri godine i tek tada dobili dozvolu da se vrate kući, no to ne znači da su se zauvijek riješili droge: kao što je slučaj kod mnogih ovisnika, izlječenje je samo privid.

Film Oče naš

Havc/

"Oče naš" mračan je film, snimljen u zagasitim tonovima, koji temu čine još neugodnijom, pogotovo je potresna završnica s Mionicom koji se vraća nakon kraćeg boravka "na slobodi" i tumači Dejanu da je Bog o kojem im pričaju u samostanu potpuno drugo biće od onog s kojim su ga suočili kod kuće. Pritom nema govora o izlječenju, on je sad narkoman kakav je bio i prije, samo što je njegova vjera u drukčiji život krajnje poljuljana. Da sve bude gore, Dejan je taj koji mora izvršiti kaznu nad Mionicom, samo što je očito – ne samo krvniku nego i onom koji prima kaznu – da je sve to skupa besmisleno.

Što ima smisla? Jedino uživati u drogi dok ti to dozvole, a i to je samo privremeno. Čovjek je, naime, preslab da bi kontrolirao svoju sudbinu i nikakve samostanske zidine neće ga spriječiti da izbori svoj trenutak sreće.

Ovakav film kao stvoren je za "olovna vremena", a impresivno je što ga je režirao debitant Goran Stanković, po scenariju koji je djelomično i sam napisao.