Ne možete ni zamisliti što sve rade američkom predsjedniku u trećem izdanju serijala “Iron Man”?! Nažalost, to nećete doznati dok ne pogledate film, ne bi bilo fer otkrivati tako velike dijelove zapleta. Ipak, tek da se zna, Hollywood je ove sezone srušio sve ograde kada su u pitanju političke svetinje.
Korak dalje
U “Padu Olimpa” Bijela kuća je gotovo razorena, predsjednika su tukli i mučili, a što će se sve dogoditi u filmu “Misija: Bijela kuća” Rolanda Emmericha ovoga lipnja vjerojatno nadilazi i najzloslutnija očekivanja: taj Nijemac još 1996. inscenirao je kako izvanzemaljci dižu u zrak Bijelu kuću, kada se to nije smjelo ni zamisliti, a sada ipak mora otići korak dalje od onoga što je dosad viđeno. U tom pogledu mi smo daleko od Hollywooda. Kako bi se proveo mladi hrvatski filmaš koji bi napisao scenarij o otmici Ive Josipovića? Vjerojatno bi ga strpali u zatvor čim bi taj projekt pokušao prijaviti na fond Hrvatskog audiovizualnog centra.
Hollywood danas kreće potpuno novim smjerom, a “Iron Man 3” je za to odličan primjer. Nekad su za skupe blockbustere angažirali pouzdane profesionalce, koji bi na setu zaveli čeličnu disciplinu i napravili razmjerno uredan proizvod, međutim, sada se traži nešto drugo. Glavno je pitanje može li redatelj proizvesti nešto luckasto i otkvačeno, a opet koliko-toliko u granicama hollywoodskih konvencija. Shane Black, koji potpisuje trećeg “Iron Mana”, svojedobno se proslavio kao autor solidnog, ali ne odviše svježeg serijala “Smrtonosno oružje”, da bi poslije nastavio zgrtati milijune dolara sve stereotipnijim pričama s obiljem akcije i nasilja.
Valjda mu je to dojadilo kada je 2005. pripremao svoj redateljski prvijenac “Kiss Kiss Bang Bang”: u tom filmu dvosmisleni dijalozi redali su se munjevito, Robert Downey jr. uspio se pomokriti na leš, a otkinuli su mu i prst kojim se spremno osladio čupavi kućni ljubimac.
Tematska razina
Dakako, poklonika te bizarne neo-noir komedije nije bilo previše, no Black je imao sreću da se glumac kojem je u tom filmu dao šansu, tada ozloglašeni Downey jr., koji nije mogao izdržati nijedno snimanje bez nekog od opijata, u međuvremenu rehabilitirao i postao moćan hollywoodski igrač. Rezultat? Angažirao je Blacka da djelić ludosti iz “Kiss Kiss Bang Bang” pretoči u trećeg “Iron Mana”. Mora se priznati, Black je posao obavio zadovoljavajuće (zajedno s Drewom Pearceom napisao je i scenarij). Na shematskoj razini sve dobro funkcionira: Tony Stark ovaj put se sukobljava sa suludim pronalazačem Aldrichom Killianom ( Guy Pearce) i prijetećim Mandarinom ( Ben Kingsley), opet mu pomažu naočita Pepper Potts ( Gwyneth Paltrow) i pouzdani Rhodey Rhodes ( Don Cheadle), također oklopljeni letač koji se sada zove Iron Patriot, ima i zaslađenih odjeljaka fabule s prepametnim klincima, scene jurnjava i tučnjava katkad traju i po petnaestak minuta, a od buke ne možete čuti ni mobitel (ako ste ga protivno naredbi uprave multipleksa ostavili upaljenim).
Nadahute dosjetke
Black je, znači, isporučio sve što se traži od tvoraca takve vrste filmova, ali i puno više. Čak i ako se jako usredotočite, ne će vam biti lako pohvatati sve pošalice koji izgovore njegovi likovi ili odgonetnuti njihove podigrane, ironične geste.
Drugo, Iron Man više nije svemogući superjunak, otprilike svaki drugi njegov potez pokaže se promašenim, odnosno ne postigne rezultat. Redatelj se nadalje sprda s medijskom idolatrijom i strahom od terorizma (scene s “pokrivenim” Pakistankama čak su i urnebesno smiješne), zatim, tko zna što bi CIA rekla na usporedbe glavnog negativca s Osamom bin Ladenom, a u tkivo priče krajnje su doslovno upleteni inserti iz britanske sapunice “Downton Abbey”.
Većina Blackovih dosjetki poprilično je nadahnuta, neke baš i nisu, međutim, nema zbora da će poklonici serijala zadivljeno zuriti u taj cušpajz u kojem svega ima previše: neki će možda zažaliti za starim akcijskim spektaklima, u kojima je za pet minuta radnje bio dostatan tek jedan geg, dok danas nema ništa bez bar pedesetak štosova u tom istom vremenskom okviru. “Iron Man 3” brži je i urnebesniji od svoja dva prethodnika, međutim, takav ritam ubuduće baš neće biti lako održati.