Nizozemska redateljica o hrvatskom ocu: Moj otac nije s ovog planeta

"Kao dijete bila sam sigurna u jedno, moj otac nije s ovog planeta. Stigao je s drugog svijeta živjeti u našem domu.", govori autorica dokumentarca "Prizori s mojim ocem", nizozemska redateljica Biserka Šuran.

Film se, među ostalim, bavi osjećajem čežnje za nekadašnjim domom, sentimentom tipičnim mnogim migrantima, ali Šuran ga tematizira na netipičan način. Čežnja nije filmična, teško ju je prispodobiti. Dugo je, pripovijeda, tražila formu. Film snima u tvorničkoj hali, prostoru koji stvara nostalgiju, podsjeća na sve one u tranziciji zatvorene tvornice po nekadašnjoj Jugoslaviji.

U filmu su arhivske snimke s masovnih sletova JNA, tisuće mladića izvode koreografiju pred Titom, dio programa "Ništa nas ne smije iznenaditi". U takvom je okruženju i ideologiji, dijelom, oblikovan i rastao te u mladim godinam sudjelovao taj nekad joj dalek i nerazumljiv otac.

JNA pred Titom izvodi program "Ništa nas ne smije iznenaditi", scena iz filma "Prizori s mojim ocem"

scena iz filma "Prizori s mojim ocem"

"Moj se otac razlikovao od ostalih nizozemskih očeva oko nas. Nosio je drugačiju odjeću, imao je naglasak. Ali, razlikovale su se i njegove ideje, način razmišljanja. Kao odrasla osoba mogu razumjeti zašto je bio drugačiji, ali kao dijete samo mislite da je prilično čudan ... pitala se s koje je planete.", komentira Šuran.

"Život je u Nizozemskoj toliko kompleksan, a ti si se uhvatila ove intimističke teme, da baš o njoj radiš dokumentarac", čudi se, s druge strane, autoričin otac.

Film Biserke Šuran, u kojem je otac glavni sugovornik, bavi se identitetom, čežnjom za nekadašnjom adresom, ratom, traumom, ljubavlju ...

"Za mene je tu bilo puno neodgovorenih pitanja. Pitanja o identitetu i pripadnosti, ali i povijesti Jugoslavije, zemlje i kulture koja je oblikovala mog oca. Ovaj film govori o jazu između oca i kćeri, a cilj je približiti se jedno drugome, bolje razumjeti jedno drugo. Naravno da sam znala da smo otišli zbog rata, ali to je samo neki generalni, opći koncept. Kad snimate dokumentarac, počnete postavljati pitanja: zašto smo točno otišli, kako i tko je donio odluku.

scena iz filma "Prizori s mojim ocem", snimljena u tvorničkoj hali, prostoru koji stvara nostalgiju, podsjeća na sve one u tranziciji zatvorene tvornice po nekadašnjoj Jugoslaviji

Biserka Šurina i njezin otac, prizor iz filma "Prizori s mojim ocem"

Tražila sam detalje, dublje razumijevanje. Puno sam razgovarala ne samo s ocem, već i drugima u obitelji, ali i prijateljima mojih roditelja, susjedima. Sve su to uvidi kojima je naša priča postala detaljnija.", kazuje Šuran.

Film je premijeru imao na IDFA festivalu u Amsterdamu, prikazivan je na festivalima dokumentarnog filma u Hrvatskoj, Italiji, Australiju, SAD, Rusiji, Austriji, u listopadu će biti prikazan u Istanbulu i Lisabonu. Danas, u 11 sati, može se pogledati u Zagrebu, u Uraniji, prikazuje se u okviru cjelogodišnjih aktivnosti Ženskog filmskog festivala i inicijative Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama.

Hrvatska je, komentira Šuran, "mjesto na koje se rado vraćam i mjesto koje me fascinira. Imam neku vrstu perspektive autsajder-insajder, za koju mislim da može biti zanimljiva za buduće filmove." Trenutno radi na novom dokumentarcu, priči o svom istarskom djedu.